Svrha krštenja u Duhu Svetom

Tema krštenja u Duhu poprište je mnogih i često prilično žestokih teoloških borbi u crkvenom svijetu. Skoro svaka denominacija ima neko svoje viđenje što krštenje je ili nije. Nažalost, takvo stanje ne pomaže vjernicima koji su iskreni tražitelji istine i samo žele ispunjenje Božje volje u svojem životu.

Iskreni savjet svakom čitatelju je da pokuša zaboraviti sve ono što je dosad čuo iz denominacijskih izvora. Razlog leži u činjenici da je takav sadržaj u pravilu mješavina izvornog Božjeg učenja i prilagođenih ljudskih interpretacija, što je samo ljepši i uglađeniji naziv za ljudske nauke. Jedno moramo znati, mješavina je uvijek kriva nauka, bez obzira na omjer pravog i krivog u njoj.

Ukoliko slušamo učitelje iz karizmatskog miljea, oni će nam poručivati da je svrha krštenja u Duhu ta da progovorimo u drugim jezicima. S druge strane, učitelji iz pro baptističkog miljea reći će nam da je krštenje Duhom istovjetno primanju Duha kod spasenja. Ukoliko smo tražitelji istine naići ćemo i na nauk koji kaže da je krštenje u Duhu bilo predviđeno samo za eru prvih apostola.

Što nas uči Pismo?

U podnaslovu je otkriven temeljni uzrok teoloških lutanja u mračnim denominacijskim tunelima. Znamo da lutanje i tumaranje u mraku nije Božja volja za nas. Zašto nam se to onda događa? Priznali to ili ne, samo je jedan razlog, a to je da svoju pažnju i vjeru nismo usmjerili na ono što nas uči Pismo. Kad to promijenimo sve će sjesti na mjesto i mozaik otkrivenja će se brzo i ispravno složiti.

Najava krštenja u Duhu došla je kroz Ivana Krstitelja. Narod je bio u velikoj nedoumici u vezi njegovog identiteta. Ivanova služba bila je pravo osvježenje na učmaloj duhovnoj sceni tog doba. U narodu je vladalo iščekivanje i u zraku je visjelo pitanje “Je li on obećani Mesija?” Ivan je otklonio sve upitnike ovom izjavom: “Ja vas, istina, krstim vodom. Ali, dolazi jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti sveze na obući; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.” (Luka 3:16) 

Nakon ove Ivanove najave dugo je vladala tišina. Isus za vrijeme zemaljske službe u propovijedima nije spominjao krštenje u Duhu. Ono što je najavljeno kroz Ivana ponovno je bilo aktualizirano nakon Isusovog uskrsnuća. Ovo su bile posljednje riječi koje je Isus uputio učenicima prije nego što je uznesen u nebo: “Ali, primit ćete silu kad Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela 1:8)

Sila za davanje Kristovog svjedočanstva

Spomenuta sila jedan je od vidova djelovanja Svetog Duha u životu vjernika. Oni koji nemaju ispravno razumijevanje miješaju “kruške i jabuke” naučavajući da krštenje u Duhu utječe na svetost, izgradnju karaktera, rađanje plodova Duha i sl. To u svakom slučaju jesu ciljevi koje trebamo ostvariti, ali krštenje

u Duhu nije namijenjeno spomenutom. Za to nam služe druge duhovne poluge.

Sila koju primamo kroz krštenje u Duhu potrebna nam je za davanje Kristovog svjedočanstva. Pogledajmo što Isus misli pod tim da budemo Njegovi svjedoci. Grčka riječ martus koja je prevedena kao svjedok znači očevidac, mučenik, patnik, žrtva, izvještaj. Ovo razbija sve crkvenjačke iluzije o možebitnom lagodnom kršćanstvu. 

Kristovo svjedočanstvo je propovijedanje Evanđelja, što nam i sugeriraju Gospodinove riječi o tome da ćemo mu biti svjedoci u Jeruzalemu, Judeji, Samariji i sve do kraja zemlje. Ovo se u potpunosti slaže s onim što je rekao učenicima u Lukinom evanđelju “da se na temelju Njegovog imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga.” (24:47,48)

Važno je zapaziti ovo; iako je Isus zapovijed o propovijedanju Evanđelja dao još za vrijeme zemaljske službe, učenike je stavio u stanje mirovanja sve do krštenja u Duhu koje se dogodilo na Dan Pentekosta. U Knjizi Djela ne postoji izvještaj da su učinili bilo što u propovjedničkoj formi prije nego li su primili

silu za svjedočenje.

Evanđelje propovijedano u sili Duha

Na Pentekost je došlo do prvog krštavanja vjernika u Duhu. Božja sila uvijek djeluje u skladu s Božjom riječi, tako da je kroz Petra u eter poslana prva javna propovijed Evanđelja. Tog dana počelo je ispunjavanje Isusovih riječi da će kršćani biti Njegovi svjedoci u grešnom svijetu, sve do kraja vremena

U Knjizi Djela vidimo mnoge izvještaje o propovijedanju Evanđelja. Negdje su slušatelji prihvatili poruku, obratili se, krstili i postali vjernici. S druge strane, u nekim izvještajima vidimo da je propovijedanje izazvalo odbijanje Krista, opoziciju i brutalan progon propovjednika i ostalih kršćana.

Stjepan je položio život za Krista propovijedajući Evanđelje, a mnogi su zbog Kristovog svjedočanstva završili u tamnicama, suđeni su, proganjani, vrijeđani ili zlostavljani. Tako su se ispunilo djelomično značenje riječi svjedok (martus) i svega onog Isus misli pod pojmom biti Njegov svjedok.

Znakovi i čuda

U Kristovoj zapovijedi o propovijedanju Evanđelja sadržano je više elemenata. Nekako je uvriježeno mišljenje i najčešće spominjano u crkvenim učenjima, da propovijedanje znači samo iznošenje poruke Božje riječi u glasovnom ili pisanom obliku.

Međutim, propovijedanje ili davanje Kristovog svjedočanstva uključuje i ove djelatnosti: “Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali; u moje ime izgonit će zle duhove, govorit će novim jezicima, zmije će uzimati rukama, ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi, na bolesnike će stavljati ruke i oni će ozdravljati.” (Marko 16:17,18)

Božja volja je da sila koju primamo kroz krštenje u Duhu bude očitovana kroz činjenje čudesa i znakova. Knjiga Djela je vjerodostojno svjedočanstvo onog što je Krist činio i danas želi činiti kroz svoje Tijelo - Crkvu. Nakon pentekosta su zaredali izvještaji o ozdravljenjima bolesnika, istjerivanju zlih duhova i ostalim kategorijama čudesa i znakova koji prate propovijedanje Evanđelja.

Nepromjenjiva Božja volja

Pismo nas uči da je Isus Krist isti jučer, danas i zauvijek. Krivo razumijevanje Božje volje u pravilu je povezano s krivim vremenom u kojem ona treba biti provedena. U osnovi postoje oni koji sve tumače u povijesnom kontekstu, a moto im je “To je vrijedilo u prošlosti!” ili oni koji Božje naume premještaju u budućnost.

Vrijeme vjere i ostvarenja Božje volje uvijek je danas. Toga trebamo biti svjesni kad razmišljamo o krštenju u Duhu. Ono je Božja volja za svakog Kristovog sljedbenika, bez iznimke. Također, u svakom od nas sila koju primamo kroz krštenje treba biti očitovana u svim elementima koji su zabilježeni u Pismu.