Gospodnja večera



"Ja sam, uistinu, primio od Gospodina ono što sam vam i predao: Gospodin Isus je one noći kad je bio izdan uzeo kruh, te zahvalio, razlomio ga i rekao: 'Ovo je moje tijelo koje je za vas. Ovo činite na moju uspomenu.' Isto tako je uzeo kalež poslije večere i rekao: 'Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi. Ovo činite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu.'"


Opis blagovanja Gospodnje večere na sastanku zauzima drugi dio jedanaestog poglavlja Prve posalnice Korinćanima. Zajednički objed prisutnih vjernika bio je sastavni dio sastanka prvih kršćana. Za razliku od otuđenosti koja vlada u današnjim crkvama, njihovo zajedništvo bilo je ostvarivano prema izvornom Kristovom nacrtu. 

Simboli kruha i vina uzimani su tijekom jela. Vremenom je ljudska tradicija pretvorila Gospodnju večeru u izdvojen ritual, a zajednički objed je prava rijetkost na sastancima današnjih crkava. Vratimo se izvornom crkvenom nacrtu i uvidjet ćemo koliki blagoslov pruža zajednički objed vjernika u čijem sklopu se uzima i Gospodnja večera. 

Podrazumijeva se da zajedničko blagovanje vjernika na sastanku treba biti dostojanstveno. Pojedinci u Korintskoj crkvi sebično su uzimali hranu koju su donijeli od kuće, ne uviđajući da oko njih sjede ljudi koji nemaju što jesti. Također, bilo je i onih koji su popili previše vina. Danas je u crkvenom svijetu prisutna tendencija relativiziranja duhovnih stvari. Moramo shvatiti da nije svejedno kako je uređen naš sastanak, a nužnost našeg dostojanstvenog ponašanja za vrijeme njegovog trajanja ne treba posebno spominjati. 

Apostol osuđuje nedolično uzimanje Gospodnje večere i navodi dvije negativne posljedice koje se pojavljuju u životima vjernika. Podrazumijeva se da je njihova pojava vezana i uz druga odstupanja od Božje volje.

Prvo, sastanak ne koristi vjernicima, nego im šteti (17). Apostol je čuo i djelomično vjerovao da je među tamošnjim vjernicima došlo do razdora. Postoje pozitivni i negativni crkveni razdori. Kompromisna crkvena religija apriori odbacuje takvu mogućnost zato što želi sačuvati prividan mir žrtvujući istinu. Apostol je tamošnji razdor smatrao pozitivnim, predviđajući da će tako doći do kristalizacije duhovnog stanja. To je značilo da će se pokazati tko su od njih prokušani vjernici.

Drugo, nedolično uzimanje Gospodnje večere apostol uspoređuje s jedenjem i pijenjem vlastite osude zato što se ne razabire Tijelo (29). Ona se očituje kroz to "da su mnogi među nama slabi, bolesni i umiru". (30) Nisu li upravo slabost, bolest i smrt trio koji caruje u životima mnogih današnjih vjernika? 

Koliko je samo vremena i energije potrošeno u uzaludnim pokušajima objašnjenja takvog stanja. Sve se svodi na to da je uvijek netko drugi, a najčešće sotona, odgovoran za takvo stanje. Želimo li pozitivnu promjenu prstom trebamo uprijeti u sebe i priznati osobnu odgovornost. Bog nas popravlja kaznama zato da ne bismo trpjeli osudu predviđenu za svijet. 

Postoji i druga mogućnost koju apostol spominje. Prosuđujemo li realno svoje stanje i shodno tome kroz obraćenje odbacujemo krive stvari, u tom slučaju nema potrebe za kažnjavanjem. Božja volja je da izaberemo ovo drugo i poštedimo se nepotrebnih nevolja.