Poruka spasenja u Kristu

Poštovani čitatelju/ice!

Od trenutka našeg dolaska na svijet, pa do trenutka kad odlazimo s njega, u naš život je upućeno mnoštvo poruka. Neke od njih su jako važne, neke malo manje, a neke su nevažne. Nekima od njih poklanjamo više, a nekima manje pažnje, a neke potpuno ignoriramo. 

Postoji poruka koju nam je Bog uputio kroz svojeg Sina, Isusa Krista iz Nazareta. Ona glasi ovako: "Da, Bog je tako ljubio svijet, da je dao svojeg jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji vjeruje u Njega, već da ima vječni život." (Ivan 3:16)

Isusove riječi nedvosmisleno nam ukazuju da postoji opasnost od pogibelji. Na ovaj svijet dolazimo porobljeni silom grijeha, kao stvorenja duhovno odvojena od svojeg Stvoritelja, kao djeca srdžbe u vlasti Eona ovog svijeta, duha koji djeluje među nevjernicima. 

Bog je u svojoj neizmjernoj ljubavi na golgotskom križu žrtvovao svojeg Sina. Učinio je to zato što nije postojao drugi način da zahtjevi Njegove pravednosti budu zadovoljeni. Nitko od nas ne može platiti za svoje grijehe i zato je to morao učiniti netko drugi. Bio je to Isus Krist.

Poruka spasenja u Kristu, poruka Evanđelja koja se propovijeda svim ljudima, je Božja ruka pomirenja ispružena svakome od nas. Božja volja nije da bude osuđen i pogine bilo tko od nas. Nitko ne mora tako završiti. Ipak, moramo znati da Bog nije nametljiv i poštivat će našu odluku. On je sa svoje strane spasenje učinio mogućim. U Njegovoj riječi, Bibliji, otkrio nam je kako doći do njega. Važno je da sve objavljeno shvatimo ozbiljno i pokorimo se Njegovom autoritetu.

Svatko tko želi biti pomiren s Bogom i spašen od vječne osude treba ispuniti ove zahtjeve:

  • Obratiti se i vjerovati u Radosnu vijest (Marko 1:15) 
  • Vjerovati i biti kršten u vodi (Marko 16:16)
  • Priznati ustima Isusovo Gospodstvo i vjerovati da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih (Rimljanima 10:9)
  • Zazvati vjerom Isusovo ime (Rimljanima 10:13)
  • Biti rođen od vode i Duha (Ivan 3:3-5)
  • Vjerovati da je propovijedanje o djelu križa Božja sila za spasenje (1. Korinćanima 1:18)