Neke denominacije uče da je krštenje u Duhu iskustvo koje doživljavamo onog trenutka kad bivamo rođeni od vode i Duha. Dakle, može se reći, neka vrsta automatizma. Ovo učenje nije biblijski ispravno, iako je moguće, čak i poželjno, da osoba bude krštena u Duhu neposredno nakon novog rođenja.
Problem je što zastupnici ovog učenja ne uviđaju razliku između stanja koja opisujemo kao imati Duha i biti kršten u Duhu. U prvo stanje ulazimo kad se obratimo i prihvatimo Isusa kao Spasitelja i Gospodina, a Sveti Duh dolazi živjeti u našeg nutarnjeg čovjeka. U drugo stanje ulazimo kad budemo kršteni u Duhu i primimo silu za davanje Kristovog svjedočanstva. Ovo su tri izvještaja iz Knjige Djela koji dokazuju da je krštenje u Duhu zasebno iskustvo.
Dan Pentekosta
Generacija prvih kršćana bila je u nekim stvarima specifična u odnosu na one kasnije. Učenici koji su bili s Isusom za vrijeme zemaljske službe prošli su prijelazni period od raspeća i uskrsnuća, pa sve do Isusovog uznesenja u nebo i djelovanja kad On nije bio tjelesno prisutan u svijetu. Oni su bili prva i jedina generacija koja je morala čekati krštenje u Duhu. Nakon njih svi ostali kršteni su bez vremenskog odmaka. Naravno, to dijelom ovisi i o spoznaji zato što su crkvene doktrine često različite u odnosu na izvornu Božju volju.
Svi vjernici koji su na Pentekost bili skupljeni u Jeruzalemu već su ušli u novozavjetno spasenje. Sreli su uskrslog Krista i povjerovali u Njegovo uskrsnuće, priznajući ga za Gospodina i Spasitelja. U dvadesetom poglavlju Ivanovog evanđelja saznajemo ovu važnu pojedinost: “Poslije tih riječi dahne u njih i reče im: ’Primite Duha Svetoga!’” (22) Učenici su primili Svetog Duha puno prije Pentekosta, a krštenje u Duhu dokazalo je razdvojenost tih dvaju iskustava.
Samarija
Nakon Stjepanovog ubojstva, učenici su se raspršili i propovijedali Evanđelje. Filip je sišao u glavni grad Samarije i tamo je propovijedao Krista. Nakon što su apostoli u Jeruzalemu čuli o tamošnjim događajima, hitno su poslali Petra i Ivana u Samariju.
Pogledajmo kako su postupili sa zatečenim obraćenicima: “Kad su oni sišli Samarijancima, pomolili su se za njih da prime Duha Svetoga, jer još ni na jednog od njih nije bio sišao; bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada su Petar i Ivan na njih položili ruke i oni su primili Duha Svetoga.” (8:14-17)
Očigledno je da su ovi ljudi bili spašeni prema svim novozavjetnim standardima, uključujući i vodeno krštenje. Dakle, primili su Duha Svetoga u samom spasenju. Ono što su im apostoli dali nije bilo vezano za spasenje, nego za krštenje u Duhu. To iskustvo još nisu imali, unatoč krštenju u ime Gospodina Isusa. Dakle, opet je primjetna više nego očigledna razdvojenost iskustava.
Efez
Pavao je u Efezu sreo učenike Ivana Krstitelja. Upitao ih je jesu li primili Duha Svetoga kad su postali vjernici. Ovo apostolovo pitanje nije bilo usmjereno na primanje Duha kod spasenja, jer očito je da su morali imati Duha budući ih je oslovio kao vjernike. Naime, bez Božjeg Duha nitko ne može biti vjernik.
Pitanje se odnosilo na krštenje u Duhu. Međutim, ovi ljudi su mu odgovorili da nisu ni čuli za Duha Svetoga. Pavao je shvatio čemu je riječ i pitao ih je kojim su krštenjem kršteni. Nakon što im je objasnio razliku između Ivanovog i novozavjetnog krštenja, pristali su se krstiti u ime Gospodina Isusa. Neposredno nakon toga “Pavao je na njih položio ruke, a na njih je sišao Duh Sveti”. (19:6) Apostol je smatrao da pored vodenog krštenja treba dodatno položiti ruke na njih kako bi bili kršteni u Duhu.
Kornelijeva kuća
Događaji u Kornelijevoj kući su specifični u odnosu na ostale izvještaje zato što je redoslijed djelovanja Svetog Duha bio obratan. Petar je okupljenim ljudima propovijedao, a Sveti Duh se izlio na sve koji su slušali riječ. Vjernici iz obrezanja prepoznali su da se Bog ispružio i prema poganima, što je za njihov sklop vjerskog razmišljanja u svakom slučaju bila revolucionarna promjena i prekretnica.
Nakon što je prepoznao i priznao djelovanje Svetog Duha na poganima, Petar je rekao ovo: “Zar može tko uskratiti vodu da budu kršteni ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?” (Djela 10:47) Očigledan je zaključak o Petrovom shvaćanju krštenja u Duhu i vodenog krštenja kao dva odvojena iskustva.
Nema komentara:
Objavi komentar