Ne propuštajmo vlastiti sastanak
Ukoliko smo članovi neke denominacijske crkve sigurno smo od samih početaka slušali upozorenje iz Poslanice Hebrejima, gdje nam je poručeno "da ne ostavljamo vlastiti sastanak, kako to neki običavaju". (10:25) Naravno, takvo upozorenje je u potpunosti usklađeno s Božjom voljom i nema mu prigovora. Vjernici trebaju pohoditi svoj sastanak radosnog srca, puni iščekivanja i spremnosti da budu izgrađeni i izgrađuju druge prisutne.
Dolazak na sastanak nije puko izvršenje dužnosti, nego ga više trebamo doživljavati kao odlazak na obiteljski skup, jer mi jesmo braća i sestre u Kristu. Isto tako, sastanak vjernika je skup duhovno povezanih ljudi, koji imaju visok stupanj konsenzusa u vezi nasljedovanja Krista i svoj su život usmjerili prema izvršenju Božje volje i propovijedanju Evanđelja.
Zašto se onda mnogima od nas događa da prije sastanka duboko uzdahnemo i kroz usta procijedimo "Danas najradije ne bi otišao/la!" To stanje apatije i nezadovoljstva tu i tamo podijelimo s osobom od povjerenja, ali ne i javno, zbog straha od osude okoline i narušavanja idile "sretne i rastuće crkve". Većina od nas iznova odlazi na sastanke bez obzira na nezadovoljstvo, bezuspješno tragajući za uzrocima takvog stanja i potiho se nadajući da će prije ili kasnije doći do priželjkivane promjene.
Pri tom nas često muči i osjećaj krivice zato što nemamo radost, iščekivanje i sve druge pozitivne vrijednosti, bez obzira je li riječ o periodu prije, za vrijeme ili poslije sastanka. U konačnici nemoćno slegnemo ramenima i ustvrdimo: "Nešto sa mnom nije u redu, moja vjera uvijek zakaže!"
Jesmo li čuli drugi dio priče o sastanku?
Možda mislimo "O, zar postoji i drugi dio priče? Ne svodi li se sve na to da dođemo na sastanak?" Vidite, Bog nas je kroz svoju riječ pozvao da pohodimo sastanke, ali isto tako nam je kroz svoju riječ otkrio kako vjernici na sastanku trebaju djelovati. To je drugi dio priče o kojem 99% nas kroz godine ne čuje ništa, ili samo vrlo šturo, uglavnom netočno, prožeto denominacijskim tumačenjima koja nisu utemeljena na Pismu.
Vrlo je važan i ovaj podatak zato što će nam otkriti uzroke krive percepcije i naopakog gledanja na duhovne stvari u današnjem vremenu. Poziv na redovito pohađanje sastanka upućen nam je kroz jedan stih iz Poslanice Hebrejima, a djelovanje vjernika na sastanku opisano je detaljno u nekoliko poglavlja Prve poslanice Korinćanima. Pitanje za analizu je ovo: "Zašto o nečemu što je izrečeno kroz jedan stih slušamo stalno, a o vrijednostima koje su opisane daleko opširnije i detaljnije ništa ili vrlo malo?" Naravno, podrazumijeva se da trebamo učiti o pozivu na neizostavljanje sastanka, ali zašto ne učimo i primjenjujemo sve drugo vezano za djelovanje na sastanku.
Jedna od obmana koja nam se godinama prodaje ima radni naslov "Sastanak je uvijek blagoslovljen!" Drugi dio priče o sastanku, onaj koji vjerojatno nismo čuli u pravom duhu, započet ćemo Pavlovim razbijanjem tog crkvenog mita: "Dok to zapovijedam, ne mogu hvaliti što vaši sastanci ne bivaju na korist, nego na štetu." (1. Korinćanima 11:17) Pročitamo li cijelo apostolovo izlaganje u tom poglavlju uvidjet ćemo da je kvaliteta sastanka bila ugrožena grešnim, tjelesnim i neozbiljnim ponašanjem pojedinih vjernika. Pogotovo se to odnosilo na njihovo neozbiljno shvaćanje Gospodnje večere. To je razina problema kad neki ljudi padnu pod Božji sud zbog svojih grešaka, a ne zbog samog koncepta sastanka i djelovanja na njemu.
Međutim, postoji razina problema, i fokus je na tome, kad iskreni, dobronamjerni vjernici, željni napretka u Kristu, pohode sastanke koji nisu koncipirani prema Božjoj volji. Djelovanje na takvim sastancima nije istovjetno apostolskom nauku i oni koji vode i organiziraju takve sastanke (službe, bogoslužja) ne provode mnoge od propisanih stavki u apostolskom nauku (ponekad čak ni jednu), koje su po Duhu Svetom dane vjernima.
Da, mi slušamo priču "Morate doći na sastanak!" ali postoji i dio priče koja govori o tome kako sastanak treba biti koncipiran i kako sveti na njemu trebaju djelovati. Vjerojatno nam se već pali lampica otkrivenja i razumijevanja u vezi razloga zašto se godinama loše osjećamo, zašto imamo grč u nutrini, zašto živimo pod teretom osude i manje vrijednosti. Tip sastanka na koji odlazimo vrlo izgledno nije novozavjetni i djelovanje na njemu nije podudarno sa standardima apostolskog nauka.
Ovo je apostolski nauk o sastanku vjernika
Usporedba
Sve gore navedeno izvorno je Božje učenje, nadahnuto Svetim Duhom i objavljeno kroz apostola Pavla. Usporedimo to sa sastancima koje godinama pohodimo i budimo prije svega iskreni. Ono za čim čeznemo u izvršenju Božje volje navedeno je gore. Isto tako, naš nemir, frustracija, nezadovoljstvo i krivnja uzrokovana je izostavljanjem i doktrinalnim osporavanjem pomenutih točaka. Naš je izbor kojoj opciji ćemo se prikloniti!
Pri tom nas često muči i osjećaj krivice zato što nemamo radost, iščekivanje i sve druge pozitivne vrijednosti, bez obzira je li riječ o periodu prije, za vrijeme ili poslije sastanka. U konačnici nemoćno slegnemo ramenima i ustvrdimo: "Nešto sa mnom nije u redu, moja vjera uvijek zakaže!"
Jesmo li čuli drugi dio priče o sastanku?
Možda mislimo "O, zar postoji i drugi dio priče? Ne svodi li se sve na to da dođemo na sastanak?" Vidite, Bog nas je kroz svoju riječ pozvao da pohodimo sastanke, ali isto tako nam je kroz svoju riječ otkrio kako vjernici na sastanku trebaju djelovati. To je drugi dio priče o kojem 99% nas kroz godine ne čuje ništa, ili samo vrlo šturo, uglavnom netočno, prožeto denominacijskim tumačenjima koja nisu utemeljena na Pismu.
Vrlo je važan i ovaj podatak zato što će nam otkriti uzroke krive percepcije i naopakog gledanja na duhovne stvari u današnjem vremenu. Poziv na redovito pohađanje sastanka upućen nam je kroz jedan stih iz Poslanice Hebrejima, a djelovanje vjernika na sastanku opisano je detaljno u nekoliko poglavlja Prve poslanice Korinćanima. Pitanje za analizu je ovo: "Zašto o nečemu što je izrečeno kroz jedan stih slušamo stalno, a o vrijednostima koje su opisane daleko opširnije i detaljnije ništa ili vrlo malo?" Naravno, podrazumijeva se da trebamo učiti o pozivu na neizostavljanje sastanka, ali zašto ne učimo i primjenjujemo sve drugo vezano za djelovanje na sastanku.
Jedna od obmana koja nam se godinama prodaje ima radni naslov "Sastanak je uvijek blagoslovljen!" Drugi dio priče o sastanku, onaj koji vjerojatno nismo čuli u pravom duhu, započet ćemo Pavlovim razbijanjem tog crkvenog mita: "Dok to zapovijedam, ne mogu hvaliti što vaši sastanci ne bivaju na korist, nego na štetu." (1. Korinćanima 11:17) Pročitamo li cijelo apostolovo izlaganje u tom poglavlju uvidjet ćemo da je kvaliteta sastanka bila ugrožena grešnim, tjelesnim i neozbiljnim ponašanjem pojedinih vjernika. Pogotovo se to odnosilo na njihovo neozbiljno shvaćanje Gospodnje večere. To je razina problema kad neki ljudi padnu pod Božji sud zbog svojih grešaka, a ne zbog samog koncepta sastanka i djelovanja na njemu.
Međutim, postoji razina problema, i fokus je na tome, kad iskreni, dobronamjerni vjernici, željni napretka u Kristu, pohode sastanke koji nisu koncipirani prema Božjoj volji. Djelovanje na takvim sastancima nije istovjetno apostolskom nauku i oni koji vode i organiziraju takve sastanke (službe, bogoslužja) ne provode mnoge od propisanih stavki u apostolskom nauku (ponekad čak ni jednu), koje su po Duhu Svetom dane vjernima.
Da, mi slušamo priču "Morate doći na sastanak!" ali postoji i dio priče koja govori o tome kako sastanak treba biti koncipiran i kako sveti na njemu trebaju djelovati. Vjerojatno nam se već pali lampica otkrivenja i razumijevanja u vezi razloga zašto se godinama loše osjećamo, zašto imamo grč u nutrini, zašto živimo pod teretom osude i manje vrijednosti. Tip sastanka na koji odlazimo vrlo izgledno nije novozavjetni i djelovanje na njemu nije podudarno sa standardima apostolskog nauka.
Ovo je apostolski nauk o sastanku vjernika
- Žene mole i prorokuju na sastanku vjernika s pokrivalom na glavi zato da ne sramote svoje muževe i zbog imanja znaka podložnosti pred Božjim anđelima. Nepoštivanje ove odredbe znači nepoštivanje Kristovog i muškarčevog autoriteta u svjetlu redoslijeda stvaranja (1. Kor. 11:5-10)
- Svi vjernici na sastanku mogu imati hvalospjev, pouku, objavu, govor u tuđem jeziku ili njegovo tumačenje (1. Kor. 14:26)
- Govor u tuđim jezicima izriče se kroz dvoje, najviše troje ljudi, uz obavezno tumačenje, kako bi poruka u razumijevanju mogla izgraditi sve prisutne. Ukoliko tumač jezika nije prisutan u Crkvi, obdareni jezikom treba šutjeti i govoriti sebi i Bogu (1. Kor. 14:27,28)
- Govor u tuđem jeziku koji je tumačen jednako je važan kao i prorokovanje (1. Kor. 14:5)
- Prorokovanje se izriče kroz dvoje, najviše troje ljudi, uz prosuđivanje ostalih. Božja volja je da s vremenom svi naučimo prorokovati, u Božjem redu, jedan po jedan (1. Kor. 14:31-33)
- Ni u kojem slučaju ne smije postojati zabrana govora u tuđim jezicima, a za prorokovanjem trebamo vruče čeznuti (1. Kor. 14:39)
- Žene na sastanku ne smiju preuzimati učiteljsku službu i propovijedati, zato što je taj vid duhovnog djelovanja Bog namijenio muškarcima (1. Tim. 2:11,12; 3:2; Titu 1:9)
- Gospodnja večera uzima se za vrijeme zajedničkog objeda (agape), a kruh i vino spomen su na Isusovu smrt. Svatko od nas prije toga se mora preispitati zato da ne bi pojeli i popili osudu, ne razabirajući Tijelo. Kazne su slabost, bolest i smrt (1. Kor. 11:23-30)
- Pranje nogu čin je međusobnog bratskog i sestrinskog poštovanja, prema primjeru i pozivu koji nam je Isus dao (Ivan 13:12-17) kao i zabilježenom primjeru kad su udovice prale noge svetima (1. Tim. 5:10). Učestalost ovog djelovanja nije precizirana Pismom i stvar je dogovora svetih.
- Sve što činimo na sastanku treba biti pristojno i uredno (1. Kor. 14:40)
- Ignoriranje, ismijavanje, doktrinalno osporavanje, preziranje i neprovođenje bilo kojeg elementa apostolskog nauka za sobom povlači Božji prezir (1. Kor. 14:38)
Usporedba
Sve gore navedeno izvorno je Božje učenje, nadahnuto Svetim Duhom i objavljeno kroz apostola Pavla. Usporedimo to sa sastancima koje godinama pohodimo i budimo prije svega iskreni. Ono za čim čeznemo u izvršenju Božje volje navedeno je gore. Isto tako, naš nemir, frustracija, nezadovoljstvo i krivnja uzrokovana je izostavljanjem i doktrinalnim osporavanjem pomenutih točaka. Naš je izbor kojoj opciji ćemo se prikloniti!
