Iste riječi - različito značenje
Sigurno nam je poznata situacija kad različiti ljudi koriste iste riječi (pojmove, izreke i sl.) ali pri tom nemaju isto shvaćanje istih. Upravo je to ono što se događa s Bogom i velikim dijelom onog što zovemo crkveni svijet. Mi kažemo "Spasenje" i pri tom pomislimo na oproštenje grijeha i pomirenje s Bogom. Neki od nas pomisle i na još ponešto, kao npr. uništenje vlasti grijeha u našem biću. Neki od nas imaju još prošireniju spoznaju i pomisle na ozdravljenje i oslobođenje, plus sve prije spomenuto.
S druge strane, Bog misli sve ono što je rekao u svojoj riječi u vezi toga. Naglasak je na riječi sve! Njegova misao je cjelovita i zato se događa da koristimo iste riječi, ali s različitom razinom shvaćanja i prezentiranja. Božja volja je da se "popnemo" na Njegovu visinu razmišljanja i spoznaje. Naravno, u skučenom ljudskom kapacitetu to čak ni najbolji od nas ne mogu, ali to ionako nije dio Božje namjere. On nam je dao svoju Riječ i Svetog Duha koji nas uvodi u svu istinu, dajući nam Kristovu misao.
Propovijedanje Evanđelja
Kao što se mnogi proizvodi mogu razblažiti i pretvoriti u tzv. light varijantu, isto tako se i poruka Evanđelja koja dovodi do spasenja ljudi može ublažiti i pretvoriti u "light evanđelje". Mislim da bi 90% grešnika odmah pristalo na konzumaciju takve light verzije, a razlog je taj što ni jedna od bolnih točaka njihovog stanja ne bi bila ugrožena.
Evanđelje koje su propovijedali Krist i apostoli ugrožavalo je grešnike i nije štedilo bolne točke. Sve što je bilo krivo u Božjim očima izlazilo je na površinu i grešnici su bili suočeni sa svojim stvarnim stanjem, pobunom protiv Boga i robovanjem sotoninom kraljevstvu.
Cilj propovijedanja Evanđelja nije da "grešnici čuju o Isusu", zato što je većina čula za Njega, nego da čuju što Bog misli o njihovom grijehu i kako mogu biti pomireni s Njim kroz Isusa Krista. Evanđelje koje propovijeda većina crkava ne otkriva grešnicima strahotu i opasnost grijeha u kojem žive. Sve je češća pojava da se grijeh više i ne spominje, kao da je postao zabranjena tema. Spasenje podrazumijeva izbavljenje iz opasne situacije, ali tko će htjeti biti izbavljen ukoliko nema svjesnost opasnosti koja mu prijeti.
Tri etape u procesu spasenja
Ulazak u spasenje - To je period kad iz grešnog stanja ulazimo u pomirenje s Bogom, primamo oproštenje grijeha, Kristovu pravednost i novi život.
Petrova propovijed na Dan Pentekosta do te je mjere uznemirila i osvjedočila ljude, da su njega i ostale vjernike bez oklijevanja pitali: "Braćo, što da činimo?" (Djela 2:37) Naravno, pitanje je bilo postavljeno u kontekstu pomirenja s Bogom i spasenja općenito. Osvjedočeni grešnici vrlo dobro znaju da moraju poduzeti određene korake kako bi bili spašeni. Tragedija je kad današnje crkve ne znaju reći ljudima što Bog traži od njih. One im natuknu neke fraze tipa "Vjeruj u Isusa!" ili im ponude recitaciju tzv. molitve spasenja.
Nije mali broj onih iz crkvenog miljea koji se na sam spomen djela propnu na zadnje noge i počnu u neznanju i nerazumijevanju Božje volje vikati "Nitko se ne može spasiti djelima, nego samo vjerom!" To je njihova reakcija na naglašavanje nužnosti odgovora grešnika na poruku Evanđelja. Odgovor mora biti izražen konkretnim djelovanjem zato što to Božja riječ postavlja kao standard. To nema nikakve veze s ljudskim nastojanjem da svojim dobrim djelima zasluži spasenje. Ono je omogućeno Božjom milošću i Isusovom zastupničkom žrtvom na golgotskom križu.
Božja poruka iz Evanđelja, Knjige Djela i poslanica otkriva nam sedam konkretnih djelovanja koja svaki grešnik mora poduzeti ukoliko želi biti spašen. Niže spomenute elemente propovijedali su Krist i apostoli, a isto tako morala bi ih propovijedati i današnja Crkva. Izostavljanje ili krivo tumačenje bilo kojeg od ovih elemenata u poruci spasenje predstavlja drugo, prokleto evanđelje, kompromiserstvo i otpadanje od Krista:
Put spasenja - To je period od ulaska u spasenje, pa sve do smrti ili uznesenja s Kristom (ukoliko ćemo živjeti u toj epohi). Kao što je Bog odredio uvjete za ulazak u spasenje, tako je isto regulirao i standarde kojih smo se pozvani pridržavati ukoliko želimo prebivati u Kristu i kretati se na putu spasenja: "Po njemu ste na putu spasenja ako zbilja čvrsto držite riječ koju sam vam kao Radosnu vijest navijestio - osim da ste lakomisleno prigrlili vjeru." (1. Korinćanima 15:2)
Pavao apostrofira termin čvrstog držanja riječi, kao preduvjeta kretanja i ostanka u Kristu. U čvrsto držanje riječi spada ustrajnost i nepokolebljivost u kršćanskom životu. Gospodin Isus Krist iznio je princip života dan po dan, aludirajući na to da nitko ne može očekivati vječni život na temelju jednokratne odluke prilikom obraćenja.
Najveća zamka u koju ljudi padnu jest razmišljanje da ne postoji mogućnost otpada od Krista, tzv. učenje o vječnoj sigurnosti. Dakako, naše spasenje u Kristu je sigurno, dokle god smo u stanju posvećenja i vjere u Božju riječ. Mi nismo u poziciji da iz dana u dan zaslužujemo spasenje ili ga aktiviramo, ali moramo biti svjesni da ga trebamo nastojati postići sa strahom i drhtanjem (Filipljanima 2:12).
Problem nije u nazivu vječno spasenje, nego u tezi da vjernik ne može učiniti ništa toliko grešno da bi ga ugrozio i izgubio. U Novom savezu se na mnogim mjestima upozorava da je moguće izgubiti spasenje.
Završetak spasenja - Život koji provodimo u tijelu jest vrijeme u kojem moramo odlučiti o svojoj vječnoj sudbini. Ukoliko smo se obratili, krenuli za Kristom i do kraja istrčali svoju utrku, onda ćemo primiti nagradu, vijenac pravednosti (2.Timoteju 4:7,8)
Propovijedanje Evanđelja
Kao što se mnogi proizvodi mogu razblažiti i pretvoriti u tzv. light varijantu, isto tako se i poruka Evanđelja koja dovodi do spasenja ljudi može ublažiti i pretvoriti u "light evanđelje". Mislim da bi 90% grešnika odmah pristalo na konzumaciju takve light verzije, a razlog je taj što ni jedna od bolnih točaka njihovog stanja ne bi bila ugrožena.
Evanđelje koje su propovijedali Krist i apostoli ugrožavalo je grešnike i nije štedilo bolne točke. Sve što je bilo krivo u Božjim očima izlazilo je na površinu i grešnici su bili suočeni sa svojim stvarnim stanjem, pobunom protiv Boga i robovanjem sotoninom kraljevstvu.
Cilj propovijedanja Evanđelja nije da "grešnici čuju o Isusu", zato što je većina čula za Njega, nego da čuju što Bog misli o njihovom grijehu i kako mogu biti pomireni s Njim kroz Isusa Krista. Evanđelje koje propovijeda većina crkava ne otkriva grešnicima strahotu i opasnost grijeha u kojem žive. Sve je češća pojava da se grijeh više i ne spominje, kao da je postao zabranjena tema. Spasenje podrazumijeva izbavljenje iz opasne situacije, ali tko će htjeti biti izbavljen ukoliko nema svjesnost opasnosti koja mu prijeti.
Tri etape u procesu spasenja
Ulazak u spasenje - To je period kad iz grešnog stanja ulazimo u pomirenje s Bogom, primamo oproštenje grijeha, Kristovu pravednost i novi život.
Petrova propovijed na Dan Pentekosta do te je mjere uznemirila i osvjedočila ljude, da su njega i ostale vjernike bez oklijevanja pitali: "Braćo, što da činimo?" (Djela 2:37) Naravno, pitanje je bilo postavljeno u kontekstu pomirenja s Bogom i spasenja općenito. Osvjedočeni grešnici vrlo dobro znaju da moraju poduzeti određene korake kako bi bili spašeni. Tragedija je kad današnje crkve ne znaju reći ljudima što Bog traži od njih. One im natuknu neke fraze tipa "Vjeruj u Isusa!" ili im ponude recitaciju tzv. molitve spasenja.
Nije mali broj onih iz crkvenog miljea koji se na sam spomen djela propnu na zadnje noge i počnu u neznanju i nerazumijevanju Božje volje vikati "Nitko se ne može spasiti djelima, nego samo vjerom!" To je njihova reakcija na naglašavanje nužnosti odgovora grešnika na poruku Evanđelja. Odgovor mora biti izražen konkretnim djelovanjem zato što to Božja riječ postavlja kao standard. To nema nikakve veze s ljudskim nastojanjem da svojim dobrim djelima zasluži spasenje. Ono je omogućeno Božjom milošću i Isusovom zastupničkom žrtvom na golgotskom križu.
Božja poruka iz Evanđelja, Knjige Djela i poslanica otkriva nam sedam konkretnih djelovanja koja svaki grešnik mora poduzeti ukoliko želi biti spašen. Niže spomenute elemente propovijedali su Krist i apostoli, a isto tako morala bi ih propovijedati i današnja Crkva. Izostavljanje ili krivo tumačenje bilo kojeg od ovih elemenata u poruci spasenje predstavlja drugo, prokleto evanđelje, kompromiserstvo i otpadanje od Krista:
- Obraćenje i vjera u Radosnu vijest (Marko 1:15)
- Rođenje od vode i Duha koje se događa kroz ulazak Božje riječi u naše nutarnje biće i kupelj novog rađanja - vodeno krštenje. (Ivan 3:3-8; 1. Petrova 1:23; Titu 2:5)
- Vodeno krštenje (Marko 16:16; 1. Petrova 3:20,21; Rimljanima 6:4)
- Priznanje Isusovog Gospodstva (Rimljanima 10:9)
- Vjera u Isusovo uskrsnuće (Rimljanima 10:9)
- Zazivanje Isusovog imena (Rimljanima 10:13)
- Vjera da propovijedanje o Isusovom djelu na križu pokreće Božju silu za spasenje (1. Korinćanima 1:18)
Put spasenja - To je period od ulaska u spasenje, pa sve do smrti ili uznesenja s Kristom (ukoliko ćemo živjeti u toj epohi). Kao što je Bog odredio uvjete za ulazak u spasenje, tako je isto regulirao i standarde kojih smo se pozvani pridržavati ukoliko želimo prebivati u Kristu i kretati se na putu spasenja: "Po njemu ste na putu spasenja ako zbilja čvrsto držite riječ koju sam vam kao Radosnu vijest navijestio - osim da ste lakomisleno prigrlili vjeru." (1. Korinćanima 15:2)
Pavao apostrofira termin čvrstog držanja riječi, kao preduvjeta kretanja i ostanka u Kristu. U čvrsto držanje riječi spada ustrajnost i nepokolebljivost u kršćanskom životu. Gospodin Isus Krist iznio je princip života dan po dan, aludirajući na to da nitko ne može očekivati vječni život na temelju jednokratne odluke prilikom obraćenja.
Najveća zamka u koju ljudi padnu jest razmišljanje da ne postoji mogućnost otpada od Krista, tzv. učenje o vječnoj sigurnosti. Dakako, naše spasenje u Kristu je sigurno, dokle god smo u stanju posvećenja i vjere u Božju riječ. Mi nismo u poziciji da iz dana u dan zaslužujemo spasenje ili ga aktiviramo, ali moramo biti svjesni da ga trebamo nastojati postići sa strahom i drhtanjem (Filipljanima 2:12).
Problem nije u nazivu vječno spasenje, nego u tezi da vjernik ne može učiniti ništa toliko grešno da bi ga ugrozio i izgubio. U Novom savezu se na mnogim mjestima upozorava da je moguće izgubiti spasenje.
Završetak spasenja - Život koji provodimo u tijelu jest vrijeme u kojem moramo odlučiti o svojoj vječnoj sudbini. Ukoliko smo se obratili, krenuli za Kristom i do kraja istrčali svoju utrku, onda ćemo primiti nagradu, vijenac pravednosti (2.Timoteju 4:7,8)
