Danas se često susrećemo s terminima tipa apostol, apostolski nauk, apostolstvo i sl. Mnogi pričaju o tome, pozivaju se na spomenute vrijednosti, tituliraju se i stavljaju ih u credo svojih vjerovanja. Ipak, vrlo je upitno koliko njih ima ispravno razumijevanje tematike, cjelovito učenje o tome i ono najvažnije, spremnost na provedbu apostolskog nauka.
U drugom poglavlju Knjige Djela vidimo komentar na život obraćenika nakon Dana Pentekosta: "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama." (42) Postojani u nečemu možemo biti jedino ako imamo otkrivenje Svetog Duha o tome, kao i poniznost i spremnost za izvršenje istog. Božja volja se od vremena Pentekosta nije promijenila. U međuvremenu su apostoli napisali i poslanice Crkvama, tako da je apostolski nauk postao zaokružena cjelina.
Upravo zbog toga, Crkva u prvom ili bilo kojem stoljeću
Problem koji postoji u svim epohama nakon križa i uskrsnuća vezan je uz dvije devijacije. Prva je osporavanje pojedinih segmenata apostolskog nauka, a drugi je ignoriranje ili prešućivanje u naučavanju. Obje devijacije protivne su Božjoj volji i izuzetno opasne. Ono što je osporavano, ignorirano ili prešućivano ne može biti otkriveno vjernicima i provedeno u vjerskom životu. U velikoj smo zabludi ukoliko mislimo da postoji alternativa i da nedostatke u učenju i primjeni apostolskog nauka možemo nadomjestiti onim što se popularno zove "crkvene aktivnosti".
Ključno otkrivenje u vezi apostolskog nauka vezano je za njegovu cjelovitost. Svaka stavka ima svoju ulogu u Božjem naumu za Crkvu. Sve što je zapisano u poslanicama izraz je Božje volje i Kristove upravljačke vlasti (autoriteta) nad svojim Tijelom.
Ovo su temeljne stavke apostolskog nauka koje ćemo obraditi na stranicama, a ujedno i odraz našeg vjerovanja, naučavanja i prakse:
Upravo zbog toga, Crkva u prvom ili bilo kojem stoljeću
mora biti izgrađivana na nepromjenjivim apostolskim standardima.
Problem koji postoji u svim epohama nakon križa i uskrsnuća vezan je uz dvije devijacije. Prva je osporavanje pojedinih segmenata apostolskog nauka, a drugi je ignoriranje ili prešućivanje u naučavanju. Obje devijacije protivne su Božjoj volji i izuzetno opasne. Ono što je osporavano, ignorirano ili prešućivano ne može biti otkriveno vjernicima i provedeno u vjerskom životu. U velikoj smo zabludi ukoliko mislimo da postoji alternativa i da nedostatke u učenju i primjeni apostolskog nauka možemo nadomjestiti onim što se popularno zove "crkvene aktivnosti".
Ključno otkrivenje u vezi apostolskog nauka vezano je za njegovu cjelovitost. Svaka stavka ima svoju ulogu u Božjem naumu za Crkvu. Sve što je zapisano u poslanicama izraz je Božje volje i Kristove upravljačke vlasti (autoriteta) nad svojim Tijelom.
Ovo su temeljne stavke apostolskog nauka koje ćemo obraditi na stranicama, a ujedno i odraz našeg vjerovanja, naučavanja i prakse:
- spasenje
- krštenje u vodi
- krštenje u Duhu
- sastanak vjernika u kući
- koncept sastanka vjernika
- djelovanje na sastanku vjernika
- pokrivalo za žene kad mole i prorokuju
- Gospodnja večera
- pranje nogu
- vodstvo Crkve
- novčano davanje
