Crkva
Riječ crkva dolazi od
grčke riječi ekklesia što znači pozvani van, zajednica vjernika,
općinstvo svetih, skup, skupština, sastanak, zbor.
Crkvu u biblijskom
kontekstu definiramo kao zajednicu dvoje, troje ili više vjernika koji imaju
visok stupanj duhovnog suglasja u nasljedovanju Krista.
Kućna crkva je u našem
podneblju uglavnom nepoznat oblik vjerskog duhovnog djelovanja. Na njezin spomen
često se reagira sa čuđenjem, sumnjom, predrasudama ili čak otvorenim
neodobravanjem. Jedan od razloga jest taj što ih u našoj zemlji postoji vrlo
mali broj u odnosu na denominacijske crkve.
Ne računajući ovu, na internetskoj
sceni u Hrvatskoj zasad nema stranice koja bi kvalitetno i transparentno
predstavila ustroj i djelovanje kućne crkve. Upravo zato vam želimo predstaviti
njezine vrijednosti utemeljene na učenju Pisma, kako biste bili osvjedočeni da je
to originalan nacrt Božjeg kraljevstva.
Gdje su se
sastajali vjernici u prvoj Crkvi?
Što zapravo mislimo kad
kažemo "Idem u crkvu!" Za većinu ljudi to podrazumijeva odlazak u visoku zgradu
na određenoj adresi. Trebamo znati da Božja crkva nije građevina napravljena
ljudskim rukama, nego duhovna kuća izgrađena od duhovnog kamenja - novorođenih
vjernika (1. Petrova 2:5). Kućna crkva nije suvremeni trend u kršćanstvu, nego
nasljedovanje originalnog nacrta koji su nam predali Krist i apostoli.
U Pismu čitamo da se
Pavao obraćao vjernicima koji su se sastajali u kući (Rimljanima 16:4; 1.
Korinćanima 16:19; Kološanima 4:15; Filemonu 1:2). Dakle, očigledno je da
tadašnji kršćani nisu gradili zasebne vjerske objekte. Oni koji na kućnu crkvu
gledaju skeptično trebali bi objasniti čiji model nasljeduju kad kupuju
kreditima ili gotovinom skupe velebne hramove ili iznajmljuju športske,
kazališne, hotelske i kino dvorane. To isto mogli su u većoj ili manjoj mjeri
činiti i prvi kršćani, ali ipak nisu. Za to postoje valjani razlozi. Pogledajmo
ih na idućim stranicama čija se tematika bavi sastankom vjernika.
Neovisne kućne crkve i denominacije
Neovisne kućne crkve i denominacije
Denominacija je skup
dviju, triju ili više crkvenih zajednica koje dijele zajedničko vodstvo. Ono
svoju upravljačku vlast provodi kroz raznorazna crkvena tijela koja nadziru
lokalne zajednice. Krist i apostoli nisu ustanovili viši oblik vodstva. Kao
takav, protivan je učenju Pisma i nije odraz Božje volje. Djelovanje Svetog Duha
onemogućeno je kroz organiziranu ljudsku strukturu. Povijest je to dokazala, a
isto je i danas.
Sve denominacije zaglibile su u duhovno mrtvilo i hladni
legalizam koji odbacuje Božju silu. Ne smijemo se zavaravati i misliti da možemo
promijeniti stvari u bilo kojoj. Moramo biti svjesni da se ni jedna od njih
nikada nije promijenila na bolje, gledano iz kuta Božje volje.
Denominacije
naglašavaju određenu biblijsku istinu kao temelj svojeg djelovanja. To nije
dobro, zato što naglašavanje pojedinog dijela istine dovodi do zanemarivanja ili
čak odbacivanja ostalih istina iznesenih u Pismu.
Postoji i problem vezivanja
ljudi za religioznu organizaciju, umjesto za živog i uskrslog Krista. Danas
ljudi kažu "Ja pripadam baptističkoj, metodističkoj, kalvinističkoj,
nazarenskoj, pentekostalnoj, karizmatskoj, faith ili nekoj drugoj denominaciji!"
Želimo li ispuniti Božju volju moramo početi pripadati Kristu! Upravo pripadnost
denominaciji može ljude odvojiti od Božjeg kraljevstva, postane li ljudsko
učenje važnije od Božjeg.
Iako je denominacijski
ustroj protivan Pismu, želimo naglasiti da ga time ne poistovjećujemo s
vjernicima koji obitavaju unutar njega. Pripadnici Božjeg naroda potencijalno se
nalaze u svakoj denominaciji. Krist je istražitelj srca. Kao takav, On najbolje
zna tko mu pripada i služi, a tko ne. Na dan Njegovog pravednog suda sve će se
otkriti.
Ono što u svakom slučaju zastupamo jest to, da je za pripadnike
denominacijskih ustrojenih crkava bolje da se pridruže neovisnim. Dakako, to
vrijedi samo u slučaju osvjedočenja i htijenja da stvari mijenjaju na bolje.
Tako bi izbjegli sputavanje slobodnog vjerskog djelovanja, toliko karakterističnog za denominacijski ustroj. Onima koji ne žele korjenitu promjenu i nisu spremni na radikalne zahvate, bolje je da ne
napuštaju stari sustav.
