Krštenje Duhom Svetim je u mnogim raspravama označeno kao vruća tema, kontroverzna i teško razumljiva. Ukoliko postoji top pet tema koje izazivaju polemike, onda je KDS zasigurno među njima. Ljudi koji se zanimaju za vjeru vrlo često nađu se u unakrsnoj vatri pro i kontra stavova i skoro im je nemoguće razaznati što je pravo ili krivo.
Zato je najbolje primijeniti provjereni recept za otkrivanje istine; a to je otvoriti Božju riječ, čitati i prihvatiti svjedočanstvo koje ona daje. Postupimo li tako, vrlo brzo ćemo shvatiti da KDS u Pismu nije prikazano kao vruća, kontroverzna ili teško razumljiva tema. Upravo suprotno, izrečeni standardi i svrha izrečeni su kristalno jasno.
Krštenje Duhom Svetim je Isusova zapovijed
"Ivan je krstio vodom, a vi ćete domalo biti kršteni Duhom Svetim." (Djela 1:5)
Isusove riječi upućene učenicima nisu bile prijedlog, nego zapovijed. Danas religiozni ljudi duhovne stvari vjere prikazuju kao mogućnost, nešto što nismo obavezni, ili o tome možemo pregovarati. Oni su osmislili crkvene organizacije u kojima je na pijedestalu ljudska nauka.
Kad je Isus učenicima rekao "domalo ćete biti kršteni Duhom Svetim", to je značilo morate, bez odlaganja ili premišljanja od vaše strane. To je standard Božjeg kraljevstva! Pismo nas uči da se Božje zapovijedi moraju izvršavati vjerom. Ljudi koji odbijaju Božju zapovijed zato što više drže do denominacijske, a ne Božje nauke, u Njegovim očima jesu neposlušni.
Krštenje Duhom Svetim je udarna sila za davanje Kristovog svjedočanstva
"Ali, primit ćete silu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje." (Djela 1:8)
Bog je naumio i providio da Njegova Crkva ima silu za davanje Kristovog svjedočanstva. Ne postoji plan B u pogledu Njegove volje. Bez sile koja dolazi kroz krštenje Duhom Svetim, ne postoji mogućnost za davanje Kristovog svjedočanstva.
Denominacije koje niječu krštenje Duhom Svetim imaju svoju varijantu. Oni vuku ljude za rukav i nametlivo dijele traktate, šalju pozivnice s naslovom 'Dođite u našu crkvu", pjevaju prevedene pjesmice svojih američkih i europskih uzora i mentora, mole za probuđenje, održavaju konferencije na kojima "oživljavaju vjernike" i igraju se još puno sličnih crkvenih igrica koje zovu kršćanstvo ili Crkva.
No razmislimo malo, u Knjizi Djela ne vidimo takav obrazac, zar ne? Razlog je taj što tamo vidimo vjernike krštene Duhom, one koji jesu u Božjoj volji. Ti vjernici su neustrašivo propovijedali Evanđelje i uznemiravali sile tame gdje god su stali nogom. Tamo vidimo vjernike koji su ozdravljali bolesnike i istjerivali demone u Isusovo ime. Podizali su čak i mrtve na Božju slavu. Nemojmo više obmanjivati sebe i druge ljude, to nije isti tip vjernika.
U Božjoj volji ne postoji pojedinac ili skupina ljudi koji nisu kršteni Duhom
"Svi su se oni napunili Duha Svetoga ..." (Djela 2:4)
"Tada su Petar i Ivan na njih položili ruke, i oni su primili Duha Svetoga." (8:17)
"Još dok je Petar to govorio, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali riječ." (10:44)
U Božjem kraljevstvu ne postoji "Duhom Svetim nekrštena Crkva"! To je denominacijska izmišljotina i duhovno mrtva tvorevina.
Krštenje Duhom Svetim je standard za danas i svakoga
Isus Krist je isti jučer, danas i zauvijek. To znači da je i Njegovo Tijelo - Crkva isto. Ukoliko je Tijelo bilo kršteno Duhom Svetim u prvom stoljeću, samo ljudi koji odbijaju svjedočanstvo Božje riječi mogu tvrditi da Tijelo u dvadeset prvom ne mora, ili je to stvar izbora.
Zadatak Crkve u prvom ili bilo kojem kasnijem stoljeću je isti. Davati Kristovo svjedočanstvo i činiti Isusova djela. Neprijatelj u prvom stoljeću isti je neprijatelj protiv kojeg se borimo i danas. Ukoliko je onda bilo potrebno primanje sile i njezina primjena, onda je spomenuto potrebno i danas.
Pojam moramo je uvjetan
Božja riječ krštenje Duhom Svetim predstavlja kao zapovijed i nešto što se podrazumijeva. To se odnosi na kršćane, Kristove sljedbenike koji slušaju živog Boga i shvaćaju ulogu Crkve u palom svijetu. Toj kategoriji ljudi Božji "moraš" nije teret nego radosno iščekivanje i vruća čežnja srca koje teži ispunjenju Božje volje.
Religiozni ljudi ne moraju biti kršteni Duhom Svetim. Njima je Božji "moraš" teret, muka, frustracija i trauma. Isto tako, ne moraju funkcionirati ni prema ostalim standardima apostolskog nauka kojima je KDS uvod i temelj. Mogu i dalje brižno njegovati vanjski oblik pobožnosti i organizirati sljedeću konferenciju gdje će se "probuđivati" i "oživljavati".
Nema komentara:
Objavi komentar