Ekumenska rola Davida Wilkersona

Na spomen pentekostalnog propovjednika Wilkersona, većina će crkvenih ljudi u našem podneblju reagirati pozitivno i s odobravanjem. Mnogi čitaju njegove propovijedi (Put života) i prevedene knjige, doktrinalno se formirajući u skladu s njegovim vjerskim stavovima. Neki od njih su bez sumnje biblijski, ali postoji i popriličan broj onih koji to nisu. Moramo uzeti u obzir da je Wilkerson bio pripadnik pentekostalne denominacije, a ona je kroz svoju povijest obilježena nebiblijskim naukama, lažnim proročanstvima, ekumenizmom i drugim devijacijama.

Wilkerson je u nekim točkama slijedio heretički pokret Latter Rain Movement, a u više navrata je iznio lažna proročanstva o čemu postoji obilje dokumenata. Zabilježeno je i njegovo odobravanje ponovnog ulaska u brak nakon razvoda (tzv. remarriage heresy). 

Nažalost, oko Wilkersona se stvorio kult obožavanja koji karakterizira slijepo prihvaćanje svega što je naučavao i izostanak spremnosti na testiranje duhova. Svaki pokušaj analize njegovih učenja dočekuje se s mantrom "On je Božji čovjek!" a pri tom se ignorira standard koji je postavio Isus Krist: "Koga je Bog poslao, taj govori Božje riječi, jer on daje Duha bez mjere." (Ivan 4:34)

Nije mi namjera ulaziti u besmislene rasprave je li Wilkerson bio Božji čovjek ili nije, a kamoli prosuđivati njegovu pravednost u Božjim očima. Želim skrenuti pozornost na njegove dokumentirane izjave u vezi katoličke crkve, koje bacaju malo drugačije svjetlo na dojam koji o njemu revno stvaraju obožavatelji na ovim prostorima.

Za bolje razumijevanje Wilkersonovih izjava potrebno je, za one manje upućene, napomenuti da je pentekostalizam odavno zaglibio u ekumenizmu. U početku se koketiralo s tzv. katoličkim karizmaticima, naivno vjerujući da među njima djeluje Sveti Duh. Poznati pentekostalni propovjednici Charles i Francis Hunter su u knjizi 'Ozdravljati bolesne' katoličke karizmate u Južnoj Americi nazvali svojom braćom. Ulf Ekman je nedavno objavio da prelazi na katoličanstvo. Keneth Copeland, jedan od karizmatskih lidera, javno je molio za rimskog papu, uz odobravanje i sudjelovanje tisuća pentekostalaca. Tony Palmer je također to činio, a nedavno je poginuo u saobraćajnoj nesreći, baš kao i David Wilkerson prije nekoliko godina. 

Osijek, 1999. g. 

David Wilkerson propovijedao je u Osijeku, a prevodio ga je Peter Kuzmič, jedan od istaknutijih ekumenista u Hrvatskoj. To je potrebno zabilježiti zbog slaganja mozaika i razumijevanja Wilkersonovih ekumenističkih stavova. U dijelu propovijedi koji se odnosio na mlade ljude u Hrvatskoj, američki propovjednik iznio je nekoliko zanimljivih teza. Generalno, smisao poruke bila je nužnost očitovanja Kristove sile i karaktera u Crkvi, kako bi mladi ljudi to prepoznali i prihvatili. To je svakako biblijski utemeljena poruka, ali stara izreka upozorava 'da je vrag uvijek u detaljima'. 

"Ako ne dođe do pokajanja u ovoj zemlji, ako ne dođe do duhovne obnove, ako kršćani ne počnu tražiti lice Božje ... ja govorim i protestantima i katolicima ..." 

Prvi dio rečenice prihvatljivo zvuči zato što kršćani uvijek trebaju tražiti Božje lice. Problem je u Wilkersonovoj kategorizaciji kršćana. Očigledno je katolike smatrao kršćanima i govorio im je s pozicije kao da su pripadnici Božjeg naroda. Naravno, hrvatskim ekumenistima iz protestantskog miljea to onda nije predstavljalo problem zato što su oni u veljači 1998.g. konstituirali EKOCUH (Ekumenski koordinacijski odbor Crkava u Hrvatskoj) i tako ušli u duhovni blud s katoličkom crkvom, priznavši katolike za braću i sestre, s kojima služe istom bogu.

Zar tako navodno duhovan čovjek nije znao da katolička crkva izravno krši prve dvije Božje zapovijedi o neimanju drugih bogova i zabrani izrade i služenja idola, a da o ostalim doktrinalnim zastranjenjima i ne govorimo. Zar kao navodni Božji prorok nije znao da je upravo katolička crkva u Hrvatskoj utvrda sotonine vlasti i tamnica milijuna ljudi koji trebaju spasenje kroz vjeru u Isusa Krista. Njegovo svrstavanje katolika u kršćane samo je utvrdilo zabludu hrvatskih katolika da jesu kršćani, a to je upravo ono što im religiozne vođe serviraju od malih nogu. Wilkerson im je pri tom pružio svesrdnu pomoć, šireći istu laž s pozicije planetarno poznatog i utjecajnog pentekostalca, što je cijelu stvar učinilo još destruktivnijom i opasnijom. 

"Mladi ljudi neće ići u mrtvu crkvu, katoličku ili protestantsku, bez obzira."

Wilkersonu nije predstavljalo problem da mladi budu dijelom idolopokloničke katoličke crkve, nego samo to da ne bude mrtva, što god to u njegovom poimanju značilo. Ponovno je katolicizam i protestantizam stavio u istu ravan pripadnosti Božjem narodu, aludirajući da je zapravo svejedno za mlade gdje pripadaju, dokle god to nije mrtvo. Istini za volju, katolicizam i protestantizam u Hrvatskoj jesu mrtvi sustavi, ali ipak treba naglasiti da u protestantizmu ima Božje djece koja trebaju izbavljenje od ekumenskog živog blata i inih devijacija.

"Ali, da vas pitam nešto, nedjeljom na misi, koliko je mladih ljudi prisutno ... protestantske crkve, koliko je mladih ljudi kod vas u crkvi?"

Wilkerson je pitanje tako formulirao kao da je katolička misa neki pozitivan kršćanski sastanak, pa je, eto, šteta da mladih tamo nema još i više. U njegovom pitanju čak se osjeća i prizvuk blage zamjerke katolicima da nisu još revniji za Krista zato što bi u tom slučaju privukli više mladih. Katolička misa je antikršćanski ritual i stoga nije poželjno mjesto za bilo čiji dolazak, bez obzira na dobnu skupinu. Nepoznavanje te činjenice svjedoči nam o Wilkersonovom katastrofalnom duhovnom neznanju i zasljepljenosti.

Ograničavanje Sveca Izraelova, 2010.g.

U ovoj propovijedi Wilkerson je iznio svoja vjerovanja o djelovanju Duha Svetoga koja su u mnogim elementima nebiblijska.

Kao što je to slučaj kod mnogih pentekostalaca, tako je i Wilkerson u ovoj propovijedi očitovao krivi hermeneutički pristup, uspoređujući Petrovo iskustvo iz Knjige Djela (vizija prije odlaska u Kornelijevu kuću) s današnjom situacijom u vezi katolika. 

"Ubrzo su se neki evanđeoski propovjednici počeli prepirati samnom: 'A što je s mariologijom? Kako možeš služiti ljudima koji vjeruju u to?'" 

Prema Wilkersonovom priznanju, bila je to reakcija ljudi na njegove tvrdnje da je knjiga 'Na život i smrt' upotrebljena od Božje strane u katoličkim krugovima i da je vidio osvjedočene katoličke svećenike kako plačući vape k Isusu. Dakako, nije sporno da je ta knjiga mogla djelovati i među nekim katolicima, iako je tema knjige borba protiv droge i kriminala među maloljetničkim bandama u New Yorku. Isto tako, moguće je i nadasve poželjno da bude što više osvjedočenih katoličkih svećenika koji vape k Isusu.

Problem je u Wilkersonovoj i općenito pentekostalnoj percepciji osvjedočenja i djelovanja Duha Svetoga među grešnicima. Pogledajmo što je Wilkerson odgovorio kritičarima: "Našao sam se kako odgovaram kao i Petar 'Ne znam ništa o mariologiji. Sve što znam jest da postoje gladni ljudi u katoličkoj crkvi'."

Iako se Wikerson poziva na Petra, ne postoji ni jedno mjesto u Knjizi Djela ili poslanicama koje bi potvrdilo njegovu analogiju. Prije svega, Kornelije i njegovi ljudi nisu slika katolika, kako je to Wilkerson nastojao prikazati. Što reći na njegovu tvrdnju da ne zna ništa o mariologiji. Ovdje pojam 'ne znam' vjerojatno ne znači da Wilkerson nije znao što je mariologija, nego je to prije stilska figura kojom je htio naglasiti, da njega ne zanima to što katolici štuju demona koji se krije iza Marijinog imena.

Tako se ekumenski duh i uvukao među pentekostalce. Ignorirali su idolatriju i demonsko štovanje Marije i svetaca u katoličkoj crkvi, uz istodobno krivovjerno tumačenje "da Duh Sveti ispunjava sve ljude koji se ispružaju prema Isusu". Da, to zvuči lijepo i skoro biblijski, ali naglasak je na pojmu 'skoro'.

Novi savez uči da Duh Sveti osvjedočuje ljude o grešnosti, usmjeravajući ih prema obraćenju. U slučaju katolika to znači ovo; oni se uslijed osvjedočenja odriču katoličke crkve i svih njenih mnogoboških i idolatrijskih učenja i praksi. Nažalost, djelovanje duha koji se predstavlja kao Duh Sveti, a zapravo je demonski (ekumenski), uvjerava katolike da mogu i dalje prakticirati učenje katoličke crkve uz dodatak "ispunjenja i obnove Svetog Duha". Ovo drugo spomenuto propovijedaju mnogi pentekostalci, uz primjenu terminologije, kao što je "ispunjenje Duhom za sve ljude koji ga žele", "vjetar Duha koji puše svijetom", "darovi Duha djeluju i među katolicima" i sl.   

Zato je i Wikerson u nastavku rekao "da među svećenicima postoje istinski Isusovi štovatelji i da te ljude Bog ispunjava svojim Duhom".

Onog trenutka kad je neki katolički svećenik osvjedočen Duhom o tome da je katolička crkva protiv Krista, on će je napustiti i postati pravi kršćanin. Takav čovjek, ukoliko želi ugoditi Bogu, ne može ostati u takvoj crkvi. 

Ne postoje katolički svećenici koji su istinski Isusovi štovatelji! To je demonska laž izgovorena kroz usta ekumenista i protestantskih kompromisera, a nažalost izgovorio ju je i Wilkerson. Još je veća laž, ukoliko za laž uopće postoji mjerna jedinica, da Bog katoličke svećenike ispunjava svojim Duhom. Svaki katolički svećenik, dokle god je sluga te organizacije, ispunjen je duhom mnogoboštva i idolatrije i to se može promijeniti samo obraćenjem, novim rođenjem i izlaskom iz katoličke crkve. Wilkerson je trebao poslušati mnogobrojna svjedočanstva bivših katoličkih svećenika koja to potvrđuju.