Uza sve ostale nepravilnosti u crkvama iz zapadnog miljea, prisutno je i nepravilno shvaćanje crkvenog vodstva. Hrvatske crkve u pravilu su pastorocentrične, a to neminovno dovodi do stvaranja kulta ličnosti i općenitog razvijanja kultovske filozofije u razmišljanju i djelovanju.
Vjernici u crkvama uobičajeno koriste englesku riječ pastor zato što to vjerojatno zvuči uvjerljivije i zvučnije od hrvatske riječi pastir. Inače, ta služba spominje se samo na jednom mjestu (Poslanica Efežanima 4:11), za razliku od pojma starješine koja se spominje nekoliko puta (episkopos 1. Timoteju 3:2 i presbuteros Titu 1:5).
Prva velika devijacija u shvaćanju ove službe jest mišljenje da su službe pastira i starješine razdvojene. Zato se čuje ovakvo gledište: "Našu crkvu vodi pastor, a imamo i starješine!" Oni su za stupanj niži od pastora i doživljavaju se kao njegovi pomoćnici. U poslanicama Novog saveza opisana je isključivo starješinska služba, za koju se koriste tri grčke riječi (poimen, episkopos i presbuteros).
Ne postoje pastiri i starješine, zato što su to samo različiti pojmovi upotrijebljeni za istu službu. Standard Novog saveza je da u lokalnoj crkvi bude nekoliko starješina. To se u potpunosti razlikuje od zapadnjačkog modela pastorske figure koja dominira u svim aspektima crkvenog djelovanja.
Budući su tzv. pastorske službe nebiblijske u samom temelju, tako i njihovo djelovanje i odnos podčinjenih ne može biti ispravan. Vjernici u takvim crkvama u pravilu bivaju porobljeni duhom kontrole i manipulacije. Bez obzira na obim krivih nauka i lažnih proročanstava koja izlaze na usta njihovih vođa, nisu u stanju razlučiti pravo od krivog. Doduše, ne kažu izrijekom da su im pastori nepogrešivi, ali ipak smatraju da funkcioniraju u "pomazanju i autoritetu" kojem se treba podložiti, čak i onda kad je očigledno skretanje s krivog puta. To je idolopoklonstvo prerušeno u lažnu poniznost i poštovanje spram crkvenih vođa.
Starješinama se treba podložiti na zdravom, biblijskom temelju. To u osnovi znači ovo: ukoliko su im učenje i djelovanje utemeljeni na Kristovom nauku, onda ih trebamo poštivati i nasljedovati. Ukoliko to nije slučaj, nikako ne smijemo opravdavati krive postupke mantrom 'ipak je on Božji čovjek koji ima pomazanje i poslan je u moj život'. Ništa od toga nije točno. Takvi ljudi nisu od Boga, ne žive u Njegovom pomazanju i nisu poslani u naš život s božanskom svrhom.
U pastorocentričnim crkvama u pravilu se događa najveći broj skandala vezanih za novčane malverzacije, manipulacija i kontrola nisu izuzetak nego pravilo, a idolopoklonstvo sljedbenika ne razlikuje se od obožavanja vođa svjetskih kultova. Plod svega spomenutog jesu mnogi razoreni životi i djelovanje izvan okvira Božje volje.
Nema komentara:
Objavi komentar