Jedna od najvećih obmana proizašlih iz krugova kompromisnih zapadnjačkih crkava jest vjerovanje o uznesenju Crkve prije pojave i vladavine antikristovog kraljevstva. Ovo krivovjerje poznato je kao predtribulation rapture. Pogledamo li Pavlove proročke najave iz poslanica na ovu temu, kao i događaje opisane u Knjizi Otkrivenja, nigdje nećemo vidjeti podršku takvom gledištu. Iako o drugom Kristovom dolasku kroz Pismo nisu otkrivene sve potankosti, ono što je daje nam dovoljno svjetla za ispravno razumijevanje i vjerovanje.
Pavao je Solunske vjernike u drugoj poslanici upozorio da ih ne smije izbezumiti i preplašiti objava, govor ili apostolska poslanica koja bi ukazivala da je Dan Gospodnji pred vratima (2:1,2). Izraz Dan Gospodnji istoznačnica je drugom Kristovom dolasku. U trećem stihu im je dao do znanja da će sotonin zavodnički duh djelovati kako bi izvrnuo činjenice koje im je objavio o drugom Kristovom dolasku. Poseban naglasak stavio je na to da nikako ne smiju dopustiti da budu obmanjeni.
Prvo što saznajemo kroz apostolovo učenje jest to, da prije Kristovog dolaska neminovno mora doći do otpada od vjere i javnog očitovanja antikrista (3). U Pismu je nazvan Čovjekom grijeha, Sinom propasti i Bezbožnikom. U šestom stihu otkrivena nam je ohrabrujuća istina o Božjem nadzoru nad svim predstojećim događajima, koliko god strašni bili. Sotonini naumi odigrat će se u okviru Božjeg nauma, a nikako stihijski. Pavao je to ovako formulirao: "Znate što ga sada zadržava da se ne pojavi, nego tek u svoje vrijeme."
U sedmom stihu saznajemo da tajna bezakonja (utjecaj antikristovog duha) već očituje svoju silu. Apostol je tog utjecaja bio svjestan već u svojoj epohi, a proročki ga je vidio i u nadolazećem vremenu. Nakon što će Bog ukloniti branu tom demonskom utjecaju, antikrist će se utjeloviti i kroz svakovrsna silna djela, varave čudesne znakove i svakovrsno pokvareno zavođenje pokoriti sve one koji nisu prihvatili ljubav prema istini (9,10).
Osmi stih otkriva nam ključnu istinu vezanu za vrijeme Kristovog drugog dolaska: "... i tada će se pojaviti Bezbožnik kojeg će Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta i uništiti sjajem svojeg dolaska."
Redoslijed događaja je očigledan. Prvo se uspostavlja antikristovo kraljevstvo, a na vrhuncu njegove strahovlade odigrava se drugi Kristov dolazak, tj. Dan Gospodnji. Za vrijeme ove Božje spasonosne intervencije usporedno se događa uništenje antikristovog kraljevstva i uznesenje Crkve.
Podsjetimo se, nakon što je Isus uznesen u nebo na oblacima, anđeli su rekli učenicima da će se vratiti na isti način (Djela 1:9-11). Pavao je to potvrdio u svojoj proročkoj najavi: "Ovo vam velimo, poučeni od Gospodina, mi živi, preostali za Gospodinov dolazak, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkom zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom Božje trube sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom." (1. Solunjanima 4:15-17).
Zaključak je ovaj: Pavao pojam Dana Gospodnjeg povezuje s uništenjem antikrista (2. Solunjanima 2:1-8) i uznesenjem Crkve (1. Solunjanima 4:15-17).
Nema komentara:
Objavi komentar