Važnost čuda i znakova (4)

Imenujmo bilo koju istinu Božje riječi i moći ćemo pronaći plagijat u sotoninom kraljevstvu. Postoji biblijski Krist, a postoji i drugi, lažni Krist. Postoji Božji Duh, a postoji i drugi duh. Postoji istinsko evanđelje, a postoji i drugo, lažno evanđelje. Postoje Božji apostoli, a postoje i anđeli svjetla. Postoje Božji učitelji, a postoje i krivi učitelji. Postoje Božji proroci, a postoje i lažni proroci. Postoji vjera koja izvire iz Božje riječi, a postoji i vjera koja je mješavina sastojaka koji nisu dio Božjeg kraljevstva. 

Isto tako, postoje Božja čuda i znakovi, a postoje i plagijati u sotoninom kraljevstvu. Faraonovi vračari su u demonskoj sili uspjeli materijalizirati zmije, krv i žabe. Dakle, do te faze Božje i sotonino djelovanje bilo je identično, ali od komaraca nadalje sotonina sila kroz vračare nije više mogla parirati Božjoj. 

Gospodin Isus i apostol Pavao upozorili su nas na djelovanje demonskih duhova kroz čuda i znakove. Ovdje nije toliko riječ o djelovanju kroz poganske religije, koliko kroz lažno kršćanstvo i lažne Kristove sljedbenike.

Iako su upozorenja izdana s maksimalnom ozbiljnošću, danas je više nego ikad u povijesti u porastu broj zavedenih ljudi. Iako postoji nekoliko uzroka, spomenut ću najvažniji, a otkrio nam ga je Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima: "Dolazak Bezbožnika, bit će, dakako, uz suradnju sotone, popraćen svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavođenjem, namijenjenim onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili. Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost." (2:9-12)

U Pavlovim riječima otkriveni su nam uzroci i posljedice. Bog dopušta, a sotona to obilno koristi, da djeluje u nadnaravnoj dimenziji čuda i znakova, oponašajući originalno djelovanje Božje sile. Svatko je na ovaj ili onaj način izložen tome, ali pod zavodnički utjecaj pada samo jedna kategorija ljudi. Apostol je opisuje kao one koji nisu prihvatili ljubav prema istini, da bi se tako spasili.

Istina je Božja riječ i njezino utjelovljenje, Gospodin Isus Krist. Crkvena religija spustila je ljestvicu Božjeg kraljevstva u vezi mnogih pitanja vjere, ali Bog to nikad nije i neće učiniti. Njegova vjera vezana je za Njegovu riječ! Svako, pa i ono što naivno smatramo minimalnim odstupanjem od istine, dovoljno je da nas izbaci iz Kristovog kolosijeka. Sotona ne igra na kartu potpunog odbacivanja Riječi, nego na djelomično, ono što se u crkvenom žargonu kaže "denominacijsko vjerovanje". Umjesto pojma denominacijsko slobodno možemo upisati nepotpuno, izbačeno, nadodano, ili u krivom kontekstu tumačeno.

Padanje pod utjecaj zavodničkih duhova koji djeluju kroz čuda i znakove nikad nije slučajno. Ono što religiozne ljude uvijek sablazni jest mogućnost da Bog ima presudan udio u toj roli. Naime, njihova percepcija Boga je izgrađena na sladunjavom oblaku imaginarne i nebiblijske ljubavi. Zvuči li nam poznato ovakav komentar: "Naš Bog je pun ljubavi prema nama i zato nikad ne bi dopustio da nas sotona trajno zavede i uništi!" 

Paralelno s takvim razmišljanjem, ljudi si dopuštaju luksuz da sami određuju što će i u kojoj mjeri ugrađivati u svoj vjerski sklop. Nije im nikakav problem ignorirati ili krivo tumačiti cijele pasuse apostolskog nauka. U svojoj zabludi znaju ići tako daleko da čak pojedine apostolske upute i zapovijedi tumače kao njihovo ljudsko mišljenje, a ne nadahnuto od Svetog Duha.

Zar mi stvarno mislimo da je takvo što i na trenutak dopušteno u kraljevstvu savršenog i do srži pravednog i svetog Boga? Je li nam zapadnjačko denominacijsko crkvenjaštvo do te mjere ispralo umove i srca da stvarno mislimo da Bog može tolerirati tako nešto? Ili možda mislimo da ćemo ga prevariti alibi molitvama za probuđenjima, a da godinama, desetljećima i stoljećima ignoriramo kriva učenja i prakse koja nas dovode u tako loše stanje? Krist i apostoli nam nigdje nisu zapovjedili da molimo za probuđenje, nego da naučavamo, prakticiramo i općenito živimo punu istinu Božje riječi. Uklapa li se to u našu percepciju ljubavi prema Bogu? 

Ukoliko to odbijamo, bez obzira koji popularni izgovor pri tom koristili, dogodit će nam se ovo: "Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost." (11,12) Primjećujemo li da se sotona u završnim apostolovim riječima uopće ne spominje? Bog šalje djelotvornu zabludu! Kome? Svima koji ne vjeruju u istinu, bez obzira kako se zvali, predstavljali i što god vjerovali da jesu u kontekstu kršćanstva i vjere. 

Ukoliko ne živimo punu istinu Božje riječi, u našoj zoni pojavit će se sotonina čuda i znakovi i sigurno će nas zavesti i odvući u propast.