Važnost čuda i znakova (3)

Postoji prigovor vezan za čuda i znakove koji zvuči otprilike ovako: "Njih ne treba previše naglašavati zato što onda nevjernici gube fokus s onog bitnog, a to je spasenje duše!" Iako u pravilu dobronamjerni, ovakvi i slični prigovori plod su slabašnog razumijevanja temeljnog cilja Božjeg djelovanja kroz čuda i znakove. Uzrok su krivovjerna denominacijska učenja koja namjerno skrivaju spoznaju o djelovanju Božje sile, ili je prikazuju u krivom kontekstu. O tome će biti riječi u četvrtom dijelu.

U drugom dijelu smo vidjeli brojne izvještaje iz Kristove i apostolske službe koji su nam otkrili ulogu čuda i znakova u obraćenju i nastanku vjere. Božje djelovanje kroz spomenuto nije predstava za nevjernike kojom ih Bog želi impresionirati i izmamiti uzdahe oduševljenja. Čuda i znakovi jesu specifičan oblik propovijedanja kojem je osnovni cilj da grešnike dovede do obraćenja i vjere. 

Naravno, mi vidimo u Isusovoj i apostolskoj službi da podosta grešnika to nije razumjelo. Međutim, to ne govori ništa o čudima i znakovima kao takvima, nego o krivom shvaćanju i percepciji. Ljudi, bez obzira jesu li vjerni ili nevjerni, često ne shvaćaju Božju volju i postupaju suprotno od onoga što Bog očekuje. Podrazumijeva se da odgovornost za takav razvoj događaja nikad ne leži na Bogu, nego isključivo na ljudima. 

Pogledajmo što Bog misli o ljudima koji osobno svjedoče djelovanju Njegove sile kroz čuda i znakove, a unatoč tome se ne obrate i povjeruju: "Tada gradove u kojima su se dogodila veoma mnoga njegova čudesa poče koriti što se nisu obratili: 'Jao tebi Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Ta, da su u Tiri u Sidonu bila čudesa što su se vama dogodila, već bi se odavno, odjeveni u kostrijet i posuti pepelom, obratili. Ali će, kažem vam, lakše biti na Sudnji dan Tiru i Sidonu, nego vama. A ti, Kafarnaume, zar ćeš se dići do neba? Sići ćeš do pakla! Ta, da su u Sodomi bila čudesa što su se u tebi dogodila. ostala bi do dana današnjeg. Ali će, kažem vam, zemlji sodomskoj biti lakše na Sudnji dan nego tebi.'" (Matej 11:20-24)

Od ovih riječi svaki čovjek bi trebao zadrhtati, bio vjeran ili nevjeran! Bog će na Sudnji dan osuditi ljude na vječni pakao zato što se nisu obratili kad su vidjeli Njegova čuda i znakove. Posebno je strašna uporaba Sodome kao primjera. To je bio grad kojeg je Bog spalio sumporom zbog grijeha i opačine, a iz Isusovih riječi saznajemo da će ljudi koji se ne obrate na čuda i znakove biti strože suđeni čak i od tamošnjih duša. Zato, nemojmo olako mahnuti rukom kad vidimo autentične Božje znakove i čuda, ili o njima čitamo u Pismu. Nemojmo otvrdnuti srcem iz bilo kojeg razloga, zato što u tom slučaju stavljamo potpis na svoju vječnu paklenu osudu.

Isus je za vrijeme zemaljske službe oštro osudio još jednu jednu krivu reakciju ljudi, a to je kad su suočeni s autentičnim Božjim djelovanjem. Nakon što je ozdravio opsjednutog čovjeka koji je bio slijep i nijem, farizeji su čudo prokomentirali ovako: "Ovaj izgoni zle duhove uz pomoć Belzebuba, poglavara zlih duhova." (Matej 12:24) Onako 'bez pardona', rekli su da je Isus opsjednut sotonom i da u njegovoj sili čini čuda.

Isusov završni komentar bio je "da će se ljudima oprostiti svaki grijeh i hula, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti nikada". (31) Često se ljudi pitaju što je neoprostiva hula na Duha i iznose razne teorije. Gospodin nam je jasno stavio do znanja što je to; nazivati djelovanje Svetog Duha kroz čuda i znakove djelovanjem sotone i demona.

Ovo upozorenje ne ide toliko ljude iz svijeta, koliko one koji sebe smatraju kršćanima. Nije mali broj denominacija koje apriori odbacuju mogućnost da Bog i danas djeluje kroz Isusovo ime u dimenziji čuda i znakova. Ne samo da to doktrinalno osporavaju (za što će također primiti Božju osudu ukoliko se ne obrate) nego i autentično Božje djelovanje kroz kršćane koji djeluju u sili Svetog duha proglašavaju djelovanjem demona i prijevarnih duhova. Pojedinci i skupine koji čine takvo što hule na Duha Svetoga. 

Dakako, postoji djelovanje demona i ljudi koji zloupotrebljavaju Isusovo ime čineći čuda i znakove, ali trebamo imati biblijsko raspoznavanje takvih pojava. O tome će biti riječi u četvrtom dijelu.

Treća kriva reakcija koju Isus osuđuje jest izazivanje Boga i traženje čuda i znakova s krivim motivima. Bog je suveren u svojem djelovanju, ali otkrio nam je svoju volju kako bismo mogli imati ispravno razumijevanje. Vidjeli smo da je Crkva u Knjizi Djela molila Boga da djeluje u Isusovom imenu kroz ozdravljenja i čudesne znakove. To je bilo molitva uskalđena s Božjom voljom. Tamošnji vjernici znali su važnost toga da sila Isusovog imena bude manifestirana u propovijedanju, kako bi dovela do obraćenja ljudi.

S druge strane, religiozni ljudi u svojoj drskosti i otporu spram izvornog Božjeg učenja u stanju su provocirati i samog Gospodina. Tako vidimo da su književnici i farizeji od Isusa tražili znak (Matej 12:38). Isus je prepoznao da to nije iskreno, nego provokativno traženje. On je jako dobro znao da ti ljudi ne vjeruju u Njegovu poruku i da u njihovim srcima nema spremnosti za promjenu. Zato im je odgovorio kakav znak će dobiti: "Znak traži pokvareni i preljubnički naraštaj, ali mu se neće dati drugi znak osim znaka Jone proroka." (38)

Ovaj tip ponašanja vrlo je sličan kad religiozni ljudi provociraju kršćane koji vjeruju, prakticiraju i propovijedaju božansko ozdravljenje. Tada im često s podsmijehom predbacuju "da bi mogli otići u gradske bolnice i ozdraviti sve bolesnike koje zateknu". U tom bi slučaju, kažu, i oni povjerovali. Naravno, oni vrlo dobro znaju da to tako ne funkcionira, ali svoju nevjeru i buntovnost spram živog Boga umotavaju u lažnu poniznost i spremnost da povjeruju kad vide.