ponedjeljak, 17. ožujka 2014.

Strah Božji (3)

Strah Božji je, u zajedničkom djelovanju s ostalim biblijskim standardima, sudjelovao u našem spasenju, tj. ulasku u Božje kraljevstvo. Njegovo djelovanje se tu ne zaustavlja. Naprotiv, od životne je važnosti otkriti što on treba činiti i nadalje u našem vjerskom iskustvu.

U Knjizi Izreka čitamo "da je strah Gospodnji početak spoznaje". (1:7) Ugravirajmo u svoj duh ovu riječ početak. Ona je ključna! Informacija u sirovom obliku, čak i teološki točna, nije nužno spoznaja od Boga. Ona je preduvjet nastanka spoznaje, ali potreban je vezivni element koji će je pretvoriti u spoznaju. To je strah Božji.

Mnogi ljudi su za vrijeme Isusove zemaljske službe čuli riječi iz Njegovih usta. Stajali su licem u lice pred Njim, ali mnogi od njih ni na jednu Njegovu tvrdnju nisu rekli amen. Što nam to govori? Nisu imali strah Božji u sebi i zato spoznaja nije mogla ući u njihova srca. 

U drugom poglavlju Knjige Izreka čitamo Božju zapovijed da trebamo primiti Njegovu riječ i pohraniti u sebi zapovijedi koje nam daje. Potom slijedi poticaj na traženje mudrosti kao za skrivenim blagom. Tek onda "shvaćamo strah Gospodnji i nalazimo Božje znanje". (2:1-5) 

Opasno je moliti Boga da se određene stvari promjene bez paralelnog imanja straha Božjeg, a to u prijevodu znači spremnosti da se riječ izvrši vjerom, bez odlaganja. To onda može postati samo još jedna u nizu neposlušnosti, bez obzira je li riječ o pojedincu ili skupini vjernika. Neposlušnost je u Bibliji uspoređena s grijehom čaranja, a samovolja kao zločin s idolima (1. Samuelova 15:23)

Strah Božji u nama stvara određene vrste stavova prema onom što nas okružuje. U Knjizi Izreka saznajemo "da je strah Gospodnji mržnja na zlo". (8:13) Bog mrzi zlo! Ne da ga ne voli, ne da ga ne može smisliti, mrzi ga! Može li onda osoba koja tvrdi da ima strah Božji u sebi imati drugačiji stav? Ukoliko ne mrzimo zlo, mi nemamo u sebi strah Božji! Pri tom mislim na zlo bilo kojeg predznaka. 

Generalno je pravilo da krećemo uvijek od sebe. Moramo mrziti sva djela grešne prirode, starog čovjeka koji nas sa svojim požudama želi odvući od života po Duhu. Moramo mrziti svaku riječ i postupak kojim kršimo Božji standard. Samo kad mrzimo zlo spremni smo ga ubiti Duhom, kao što nas Pavao uči u Rimljanima 8:13

Moramo mrziti Božjom mržnjom svako zlo u svijetu oko nas zato što je nadahnuto našim i Božjim neprijateljem. Kršćanin sa strahom Božjim mora imati nultu stopu tolerancije na sve krive nauke, lažna proroštva i svaki oblik iskrivljene duhovnosti koja se skriva pod kršćanskim imenom.

Naposljetku, u Knjizi Izreka saznajemo "da strah Gospodnji daje život i tko se njime ispuni zlo ga ne pohodi". (19:23) Isus Krist osobno je naš život. On živi u našim srcima kroz vjeru i silu uskrsnuća. Poanta spasenja i hoda s Bogom jest u tome da imamo život. Ne samo prirodnu vrstu života, nego nadnaravni, uskrsli život, Njegovu vrstu života. 

Sve manje od toga je smrt. Jesmo li svjesni koliko je smrti oko nas, a možda i u nama samima (svatko to mora procijeniti za sebe). Ne mislim na smrtno stanje ljudi iz svijeta koji žive pod vlašću gospodara zračnog kraljevstva, nego na sve nas koji se predstavljamo kao vjernici. Smrt je svaki, pa i najmanji nedostatak Božje volje u našem životu. Sve ono što nije ostvareno, a trebalo bi biti, na sebi ima smrtni pokrov.

Kao ljudi skloni smo tražiti svakakve isprike, majstori smo u crkvenim definicijama koja će stanju smrti dati čak i teološki prihvatljivu notu. Smrt volimo nazivati "manje strašnim" izrazima, pa tako kažemo kako smo "uspavana crkva" i u svojoj zabludi lijek nazivamo "molitvom za probuđenjem". Možemo tu igricu samo obmane igrati i dalje, ali smrt može biti uklonjena jedino dolaskom života, Stvoriteljem života, Gospodinom Isusom Kristom.

Duhovna smrt kraljuje zato što je iz teologije izbačena Njegova riječ, standard i volja. Nemanje života jednako je nemanju straha Božjeg. Ispunimo se njime, počnimo ozbiljno shvaćati Božju riječ i život će prokolati našim duhovnim venama. U suprotnom, sve konferencije probuđenja neće nam pomoći. Zapravo, shvatit ćemo da one nisu rješenje, nego dio problema.

Nema komentara:

Objavi komentar