Međugorje - Božje ili sotonino djelovanje

Gospina ukazanja

Duhovne objave, ukazanja, proroštva i dr. mogu doći iz dva izvora; Božjeg ili sotoninog kraljevstva. Međugorje, kao i neka druga popularna mjesta navodnih gospinih ukazanja, neminovno se nalaze pod utjecajem Božjeg ili demonskog duha. Kako možemo prosuditi što je istina ili laž? Duhovne stvarnosti mogu biti toliko slične, da se površno gledajući teško može uočiti razlika. Ukoliko prosudbu temeljimo samo na osjećajima, crkvenom učenju, popularnosti pojava i sličnim pokazateljima, izgledno je da ćemo vidjeti samo fasadu, ali ne i duhovnu srž spomenutih događaja.

Krenimo od Marije, biblijske osobe koje se u Međugorju navodno kontinuirano ukazuje vidjelicama i prenosi im poruke od Boga. Nevolja je u tome što je katolicizam stvorio svoju inačicu Marije, super duhovnu ženu i boginju skoro neograničenih moći, samo malo nižu od Boga, bez čijeg se utjecaja i zagovora ništa ne može ostvariti na relaciji između vjernika i Boga. Sam naziv gospa jest ženska inačica duhovnog naslova Gospodin, koji pripada isključivo Bogu.

Ovo su neke od biblijskih činjenica koje ne idu u prilog vjerovanju da se u Međugorju ukazuje biblijska Marija. Prvo, ona je pokojnica. Njezino tijelo čeka uskrsnuće mrtvih pravednika. Možemo proučiti mogućnost da se ukazuje samo Marijin duh. U Bibliji postoje dva izvještaja o ukazivanju pokojnih vjernika. Šaul je u stanju otpadništva otišao do vračare koja je na njegov zahtjev prizvala Samuelov duh. On mu je prenio Božju osudu i najavio blisku smrt. Sutradan je Šaul poginuo u bitci. Njegovo traženje usluge od zazivačice duhova bilo je kršenje Božje zapovijedi o zabrani spiritizma. Pri tom nije bilo važno što je tražio susret s umrlim prorokom, kako bi čuo Božju poruku.

Drugi slučaj zbio se na gori preobraženja. Učenici su imali duhovnu viziju u kojoj su ugledali Isusa, Mojsija i Iliju kako razgovaraju. Zagovornici gospinih ukazanja kažu da je to model po kojem Bog i danas djeluje. Slabašan je to argument uzmemo li u obzir da se ono što su učenici vidjeli na gori preobraženja bitno razlikuje od gospinih ukazanja. Vrijeme u kojem se dogodilo ovo ukazanje prethodilo je nastupanju Novog saveza i osnivanju Crkve. Mojsije je bio slika zakona, a Ilija proroka. Učenici su trebali duhovno razumjeti da je Krist ispunjenje zakona i najveći prorok poslan od Boga. Ovo ukazanje dogodilo se samo jednom, a važno je naglasiti da Mojsije i Ilija nisu govorili ništa izravno učenicima. Tehnički gledano, Ilija čak i nije bio pokojnik, zato što je živ uznesen u nebo.

Isus nije naznačio u tom trenutku, a ni kasnije, da će to biti model po kojem će se vjernicima upućivati poruke bilo koje vrste. U knjizi Djela ne postoji izvještaj da se pokojni vjernik ukazivao Crkvi. Takav događaj ili učenje da će Bog tako djelovati u Crkvi nije zabilježeno ni u apostolskim poslanicama. Proučimo li povijest Izraelaca u Starom savezu, vidjet ćemo da se njima poslije smrti nisu ukazivali velikani vjere, kao što su bili Abraham, Izak, Jakov, Mojsije, Jošua, David i dr.

Učenje Novog saveza otkriva nam da Bog vjernicima govori na ove načine. Prvo, u osobnoj pobožnosti Sveti Duh vjerniku otkriva pisanu Božju riječ i oživljuje je u njegovom nutarnjem čovjeku. Ono što Otac i Sin objavljuju vjerniku dolazi posredstvom zajedništva sa Svetim Duhom. Tu je i govorenje u jezicima u osobnoj pobožnosti, kada Sveti Duh jača našeg nutarnjeg čovjeka. Zajednička pobožnost vjernika ostvaruje se kroz prorokovanje, govor u jezicima, tumačenje jezika, hvalospjeve, himne, objave, poučavanje kroz djelovanje crkvenih službi kao što su: apostoli, proroci, učitelji i dr. 

Važno je naglasiti, sve ono što Sveti Duh čini među vjernicima, čini isključivo kroz djelovanje živih ljudi, ili pisane, video i audio materijale s porukama koje su preminuli vjernici iznijeli za vrijeme života.

S druge strane, katolička crkva razvila je sustav pobožnosti suprotan načelima Božjeg kraljevstva. Marijanska pobožnost temelji se na molitvenoj komunikaciji s pokojnom ženom. Ona prema katoličkom vjerovanju ima poseban status u Božjem kraljevstvu, moć i utjecaj da nas zagovara pred Bogom, prenosi nam Njegove poruke i utječe u razvijanju naše vjere spram Krista. Sve ono što se uči i čini unutar marijanske pobožnosti jest vračarstvo. Ono se dijeli u tri skupine: okultno područje znanja, okultno područje sile i okultno područje materijalnih predmeta.

Okultno područje znanja - bilo koja vrsta molitve ili pjesme upućene Mariji, proroštva i poruke koje gospa upućuje preko vidjelica, tj. medija.

Okultno područje sile - gospina ukazanja i svi nadnaravni znakovi i čuda proistekli iz štovanja Marije.

Okultno područje materijalnih predmeta - Marijini kipovi, slike, privjesci, medaljoni, svijeće koje služe u religiozne svrhe, krunice i sl.

Okultna područja znanja i materijalnih predmeta uzrokuju djelovanje područja sile. Evo kako to izgleda u praksi. Katolici su poučeni da se uz pomoć slika, kipova, medaljona i sličnih pomagala mole Mariji, traže njezinu pomoć, zagovor i sl. Komunikacijom s pokojnom ženom čine grijeh spiritizma i ulaze na sotonin duhovni teritorij. Sljedeća etapa jest manifestacija duha koji se krije pod Marijinom imenom. On se objavljuje uskom krugu ljudi (tzv. ukazanja) i prenosi im poruke koje im predstavlja kao Božje. Kad ljudi uđu u područje sile, zavodnički duh ih opet upućuje na još dublju povezanost s molitvama i materijalnim predmetima koje koriste u marijanskoj pobožnosti. Zato gospa svako malo poručuje da se mole krunice i grade svetišta. Tako se stvara začarani krug, stalno moljenje i korištenje materijalnih predmeta, koje na kraju proizvedu vidljive manifestacije.

Sotona je nadnaravno biće, velikih sposobnosti i superiorne inteligencije spram ljudske. U stanju je izvesti materijalizaciju znakova. Faraonovi vračari materijalizirali su zmiju, krv u vodenim tokovima i uspjeli su izazvati najezdu žaba. Vračari mogu magijom utjecati na neutralizaciju boli u ljudskom tijelu. Marijanska pobožnost može u ljudima izazvati prividno pozitivne rezultate, kao što su varljiva ozdravljenja, osjećaj blaženstva, ispunjenje "pozitivnom duhovnom energijom", "sjedinjenje" s Bogom i sve ono što brojni hodočasnici u međugorskom i ostalim svetištima doživljavaju. Znakovi i osjećaji ne mogu biti prvi filtri kontrole nadnaravnih stvari. To mora biti Pismo i ispitivanje duhova.

Apostol Pavao kaže "da će dolazak bezbožnika biti uz suradnju sotone popraćen svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavođenjem." (2. Solunjanima 2:9,10) U nastavku stiha vidimo da se sve navedeno događa "onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili." Ljubav prema istini isto je što i ljubav prema Božjoj riječi zato što je ona istina. 

Ignoriramo li upozorenja Božje riječi prema očiglednim religioznim krivotvorinama Božjeg djelovanja, što Međugorje bez sumnje jest, onda neminovno nastupa ono što apostol najavljuje u jedanaestom i dvanaestom stihu: "Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost."

Vidjelice i njihova proroštva

Nezaobilazan element međugorske obmane jesu famozne vidjelice. One su gospini glasnogovornici, spona između neba i zemlje. Nazivamo li stvari pravim imenom, one su zapravo spiritistički mediji, izmanipulirane od sotone da budu kanali njegovog djelovanja. Znakovito je da su čak i katolički analitičari razotkrili u intervjuima s vidjelicama i analizama sadržaja mnogobrojnih gospinih poruka manipulacije, laži, sumnjivu tajnovitost, ekskluzivizam, dvosmislenosti, nedosljednosti i sve druge negativne elemente koji svjedoče da je na djelu sotonina obmana. 

Zar bi biblijska Marija, samozatajna i pobožna žena, tražila da joj se grade svetišta, prinose zavjetne žrtve ili pale svijeće, kao što vidjelice prorokuju? Što reći o gospinim porukama vidjelicama da će se s njima sastajati na točno određenom mjestu u točno određeno vrijeme, a sve to treba biti obavijeno tajnošću i oprezom. Vrhunac su tajni dnevnici koje vidjelice vode, poruke i znakovi koji moraju biti primljeni s posebnom ozbiljnošću. Sve su to klasični primjeri okultizma. Koliko su stvari otišle daleko svjedoči primjer kad je gospa preko vidjelica "intervenirala" čak i u imovinsko - pravnim odnosima. 

Da nije tragično i za ljude duhovno pogubno, bilo bi smiješno. Svakom iole objektivnom čovjeku jasno je i da se u Međugorju vrti velik novac. Gospini glasnogovornici, čak i od nekih katolika nazvani međugorskom sektom, materijalno su profitirali na gospinim ukazanjima.

Uloga katoličke crkve

Iako je katolička vrhuška prilično skeptična prema onom što se u Međugorju godinama događa (ili je to samo jedna u nizu predstava za javnost) nikad se nije izjasnila s jasnim stavom. Sve se uglavnom svodi na ovu diplomatsku frazu: "Nitko nije dužan vjerovati u ukazanja i objave!" Unatoč frazeologiji, katolička crkva ne može oprati ruke od odgovornosti. Međugorje je plod njezinog krivog učenja i prakse, marijanske pobožnosti koja je protivna štovanju Boga u Duhu i istini. Tko uči ljude od malih nogu da se mole Mariji, svecima i anđelima, tko organizira hodočašća kraljici neba i sl. 

Ukazanja i lažna proroštva samo su vrh ledenog brijega, logična posljedica otvaranja vrata ocu svake laži. Korijen zablude su kriva učenja i prakse. Zato treba doći do obraćenja ljudi po Kristovom, a ne gospinom modelu.

Tako je gospa vidjelici na Malom Lošinju poručila: "Djeco moja, svi vi koji gradite na ovom svetištu, nastavite i dalje. Gradite Božju kuću!" (16. prosinac 2002.g.) Kako objasniti da je osoba koja se vidjelici predstavila kao Marija, Isusova majka, navodno poslana od Boga s posebnom misijom, poslala poruku potpuno suprotnu od one koju je Stjepan nadahnut Svetim Duhom izgovorio: "Previšnji ne prebiva u zgradama napravljenim ljudskom rukom. Nebo je moje prijestolje, a zemlja je podnožje mojim nogama. Kakvu ćete mi kuću sagraditi, ili kakvo bi bilo mjesto gdje bih prebivao?" (Djela 7:48,49) Samo je jedno moguće objašnjenje ovog i mnoštva drugih proturječja, nisu izgovorena u istom duhu.