Pročitao sam zanimljiv intervju prof. Ivančića u Glasu koncila. Nakon svega što sam iz raznih izvora skupio, zaključujem da hagioterapija u konačnici ima samo jedan cilj - ojačati marijansku pobožnost u katolicima. Priča o liječenju duhovne duše, ranama koje trebaju biti izvidane i dr. jest sporedna. Ova terapija je samo još jedno u nizu ubacivanje Marije u svaki aspekt vjerskog života. Danas je to hagioterapija, sutra će biti nešto drugo iz religioznog laboratorija zablude, ali priča i poruka su uvijek isti.
Osvrnemo li se na posredništvo pred Bogom, vidimo i Mariju, a ne samo Isusa kao što Pismo uči. Osvrnemo li se na Božju ljubav prema izgubljenom čovjeku, vidjet ćemo i Marijinu ljubav. Osvrnemo li se na Isusa otkupitelja naših grijeha, nećemo vidjeti samo Njega, nego i Mariju. Nju se otvoreno naziva suotkupiteljicom naših grijeha. "Pogled na Mariju daje nam nadu da će nam biti oprošteno!" uvjerava nas Ivančić. Boli našeg srca i duše, povrede, traume i ina zla ne liječi samo Bog, nego i Marija. To je ono što hagioterapija i njezin osnivač zapravo žele utisnuti u ljudsku svijest. Bez Marijinog djelovanja nema potpunog ozdravljenja na bilo kojoj razini.
Osvrnemo li se na posredništvo pred Bogom, vidimo i Mariju, a ne samo Isusa kao što Pismo uči. Osvrnemo li se na Božju ljubav prema izgubljenom čovjeku, vidjet ćemo i Marijinu ljubav. Osvrnemo li se na Isusa otkupitelja naših grijeha, nećemo vidjeti samo Njega, nego i Mariju. Nju se otvoreno naziva suotkupiteljicom naših grijeha. "Pogled na Mariju daje nam nadu da će nam biti oprošteno!" uvjerava nas Ivančić. Boli našeg srca i duše, povrede, traume i ina zla ne liječi samo Bog, nego i Marija. To je ono što hagioterapija i njezin osnivač zapravo žele utisnuti u ljudsku svijest. Bez Marijinog djelovanja nema potpunog ozdravljenja na bilo kojoj razini.
Prof. Tomislav Ivančić: "Ako je čovjek vjernik, pokušava se u njemu izgraditi odnos s Marijom, koja je puna nježnosti i topline, koja je Isusova majka i svakog od nas. S druge strane, Otac Nebeski ostaje kao nježni topli otac koji se brine za čovjeka. Uspostava tih dvaju odnosa liječi čovjeka."
U Ivančićevom poimanju odnos s Bogom kroz vjeru u Njegovog Sina Isusa Krista nije dovoljan. Nije dovoljna ni Kristova zastupnička žrtva na golgotskom križu, Njegovo uskrsnuće, Isusovo ime koje je jedino dano ljudima za spasenje, sila Svetog Duha i sve ono što Pismo uči. Potrebno je uspostaviti i razviti drugi (usporedni) odnos, poznatiji kao marijanska pobožnost. Riječi Gospodina Isusa Krista jasno oslikavaju situaciju u kojoj se nalazi hagioterapeut Ivančić i njegovi pacijenti: "Može li slijepac voditi slijepca? Zar neće obojica pasti u jamu?" (Luka 6:39) Duboka je jama spiritizma, mnogoboštva, idolatrije i religioznog vračarstva u koju Ivančić vodi svoje pacijente, za mnoge nažalost možda i preduboka.
Kako slučajno ne bi bilo zabune ili komentara tipa "Sve je to krivo ili zlonamjerno shvaćeno i protumačeno!" pogledajmo i trinaestu molitvenu meditaciju uvaženog profesora. On ju je nazvao 'Kroz molitvu krunice'.
"Najprije se duboko saberi i polagano izdahni zrak. Odmah se usredotoči na prisutnost Isusa Krista pred tobom i na Svetog Duha u tebi. Nakon toga povjeruj da stojiš u Marijinoj prisutnosti. Iza toga moli Zdravo Marije, ali tako da slušaš sve postaje Isusovog života iz Marijinih usta. Neka ti ona priča kako je to proživljavala."
Mislimo li da je indoktrinaciji ovdje kraj, varamo se. Nije dovoljno samo vjerovati da stojimo u Marijinoj prisutnosti i slušamo glas žene koja je pokojna skoro dvije tisuće godina. Profesor Ivančić vodi nas i korak dalje, iako je i zdravom razumu, a kamoli zdravoj biblijskoj nauci jasno, da taj korak vodi u ropstvo i tamu: "Okrenuti se zatim Mariji i čestitati joj što je već uskrsnula ..." Ovakve upute u besmislenosti i krivovjernosti konkuriraju čak i objavama međugorskih vidjelica, a one drže primat u lažnim proročanstvima.
Kao točka na i slijedi klanjanje i predavanje srca lažnom bogu kojem profesor Ivančić pripada i služi: "... i napokon joj darovati sebe, da bude ne samo kraljica neba i zemlje, nego i naše slobode. Uzeti je odgovorno i svjesno za majku."
Kralj neba i zemlje jest Isus Krist! Svoj položaj i vlast u nebu, na zemlji i ljudskom životu ne dijeli sa stvorenjem. Sloboda o kojoj Pavao govori jest sloboda Svetog Duha. U toj vrsti slobode iz dana u dan svjesno i odgovorno se predajemo Kristu i podvrgavamo Njegovom Gospodstvu. U osnovi to znači ovo - živjeti u snazi Svetog Duha, utemeljeni na istini Božje riječi. To možemo, ali i ne moramo učiniti. Druga opcija, religiozna i krivovjerna, je uvijek na raspolaganju. Treća ne postoji.
Nema komentara:
Objavi komentar