Zagrebačka gradska vlast blizu je odluke, a možda je u međuvremenu već i donijeta, da se za svjetlosne i ine ukrase povodom novogodišnjih i božićnih blagdana izdvoji oko šest milijuna kuna iz gradskog proračuna. Ukoliko i ostane samo na prijedlogu, za ukrase će se sigurno izdvojiti pozamašna svota, najvjerojatnije milijunska. Moje mišljenje je da bi i jedna lipa bila previše.
Ova priča koja se ponavlja iz godine u godinu zapravo nam govori puno više od pukog osvrta na neosjetljivost spram bitnih pitanja u trošenju gradskog novca. Ona nam govori o duhovnoj tami koja vlada našim gradom i domovinom. Što je tama gušća, perverzno htijenje za lažnim svjetlima izvještačene religije je veća. U slučaju našeg grada i domovine ono doseže neslućene razmjere.
Nedostatak istinskog, Kristovog svjetla, pokušava se nadomjestiti umjetnim, lažnim, religioznim. Uzalud će izlozi biti ukrašeni crnogoričnim grančicama, uzalud će gradski trgovi sjati u glamuru. Bez istinske promjene u ljudskim srcima, bez žive i djelotvorne vjere u uskrslog Krista, bez htijenja da se upozna i provede Božja riječ, to će biti samo još jedan period u nizu.
Nešto važno trebamo znati o učincima svjetla. Ono čovjeku može pomoći, ali i odmoći. Pomaže mu ukoliko svojim djelovanjem osvjetljava put. Odmaže mu kad ga svojim djelovanjem zasljepljuje. Ovo je efekt automobilskih farova koji iznenada i iz velike blizine budu čovjeku upereni u oči.
Nema komentara:
Objavi komentar