Karizmatski anđeli svjetla

Za one manje upućene, karizmatizam dolazi od grčke riječi charizma koja znači milosni dar na duhovnom području vjere, svetosti ili spoznaje, ekonomija Božje milosti. Kad se spominje karizma obično se to odnosi na devet darova Svetog Duha koje apostol Pavao opisuje u dvanaestom i četrnaestom poglavlju Prve poslanice Korinćanima. Karizmatski pokret unutar katoličke crkve sve je popularniji na našim prostorima. Unatoč povremenim ne baš blagonaklonim stajalištima crkvene vrhuške, seminari se i dalje održavaju i vrlo su posjećeni. 

Sastanci koje održavaju Zvjezdan Linić, Dragan Kožul, Zlatko Sudac i drugi popularni karizmatici puno su dinamičniji i privlačniji prosječnim ljudima od ritualnih misa. Tako se događa da na karizmatske sastanke dođu čak i oni ljudi koji rijetko ili nikada ne odlaze na mise. Inače, istraživanja pokazuju da samo cca 25% deklariranih vjernika redovito odlazi na misu. Živahnije propovijedi, podizanje ruku, pljeskanje, plesanje, suvremenija duhovna glazba, molitve za ozdravljenje, oslobođenje i duhovni darovi bude u ljudima emocije i nadu u poboljšanje života. Nedavno je u tv prilogu s takvog sastanka u Zagrebu posjetiteljica rekla novinaru: "Kad sam ovdje, moje se baterije napune!"

Katolički karizmatski pokret imitacija je karizmatskog pokreta koji je nastao unutar dijela pentekostalnih američkih crkava u drugoj polovici prošlog stoljeća. Taj pokret imao je neke pozitivne, ali i negativne strane. Katolički karizmati preuzeli su način propovijedanja, izvođenje određenih pokreta, čak i fraza od zapadnih karizmatskih propovjednika. Tako se znaju dogoditi i komične situacije da izgovaraju hrvatske riječi s američkim naglaskom. To je, uzgred rečeno, primjetno i kod nekih propovjednika iz pentekostalno - evanđeoskog miljea u Hrvatskoj. 

Katolički karizmati i njihovi sljedbenici u početku su čitali i distribuirali knjige, cd-e i dvd-e svojih zapadnih uzora, kao što su Benny Hinn, Kenneth E. Hagin, Charles i Frances Hunter i dr. Ubrzo se pojavila i literatura katoličkih karizmata, kao i video snimke njihovih seminara. Površno gledano katolički karizmatizam predstavlja pozitivan pomak prema nekim biblijskim istinama. Ipak, zagrebemo li samo malo ispod površine uvidjet ćemo da i ovaj pokret robuje i služi istim zabludama i krivovjerjima kao i uvjetno rečeno, "službenija" crkva.

Pogledajmo kako Dragan Kožul opisuje sastanak koji on vodi: "Prvo molimo krunicu do 19 h, slijede slavljenje i molitva za ozdravljenje do 20.15 h kada molim nad svim ljudima i tada se znaju događati ozdravljenja. Misa je usredotočena na taj način da se svi sudionici mole za sebe osobno, za žive članove obitelji, ali isto tako se pridaje pažnja da se upućuju molitve i za pokojne." (Slobodna Dalmacija 20.9.2010 g) Koji to duhovni dar iz Pisma djeluje kroz ovog vrlo popularnog svećenika kad on svoje posjetitelje potiče da mole krunicu i za pokojnike? 

Krenimo od izvora vjere, našeg Gospodina Isusa Krista. Četiri evanđelja vrve primjerima Njegovog djelovanja kroz ozdravljenja i istjerivanje zlih duhova iz zarobljenih ljudi. On je djelovao u svim duhovnim darovima osim u govoru u jezicima i tumačenju istih. Možda ne bi bilo naodmet da ovaj karizmatik pokaže jedan izvještaj gdje je Isus poticao ljude koji su se okupili oko Njega da mole mehaničke molitve nabrajanja, što krunica jest. Naravno, to se nikad nije dogodilo. Upravo suprotno, Isus ljude uči ovo: "Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svog nabrajanja. Nemojte ih dakle oponašati ..." (Matej 6:7,8) Grčka riječ battologeo, koja je prevedena kao isprazno, znači brbljati, blebetati, beskorisno govoriti. 

Što reći o poticaju na molitvu za pokojnike? Kožul bi to trebao bez problema objasniti ukoliko je ispunjen istim Duhom kao Gospodin, a kasnije i ostali vjernici zabilježeni u Pismu. Naravno, možemo listati od stranice do stranice, od Knjige Djela do poslanica, ali nećemo pronaći izvještaj o karizmatskom skupu gdje se moli za pokojnike. Ali zato ćemo pronaći puno mjesta u Pismu gdje Bog izričito zabranjuje živim ljudima bilo kakav kontakt s mrtvim dušama, a o molitvi za njih nema spomena.

Vjerojatno najpopularniji karizmatik u ovom trenutku jest franjevac Zvjezdan Linić. Iako većina toga što uči o ozdravljenju, oslobođenju i vjeri u Isusa Krista jest teološki točno, na njegovom primjeru vidimo zašto je Sveti Duh kroz proroka Izaiju dao ovo upozorenje: "Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame prave svjetlost, a od svjetlosti tamu, koji goko slatkim čine, a slatko gorkim!" (5:20) Unatoč medijski ulaštenoj slici slatkorječivog karizmatika koji želi ljude uputiti na vjeru u Isusa Krista, činjenica je da Zvjezdan Linić jest sljedbenik marijanskog kulta, idolopoklonik koji se klanja pred njezinim kipovima i slikama, lažni učitelj koji izvrće izvorno učenje Božje riječi i miješa ga s krivovjerjima religije kojoj služi. Najgore od svega jest to da opravdava religiozne laži i prikazuje ih kao nešto pozitivno, sukladno istini Božje riječi. Doslovno, kao što prorokok kaže, od tame pravi svjetlost i gorko čini slatkim.

Pogledajmo neke izvadke iz njegovog intervjua danom Slobodnoj Dalmaciji, kako bismo uvidjeli što uistinu vjeruje i zastupa ovaj karizmatik. Novinar koji mu je postavljao pitanja bio je Darko Pavičić, poznati kolumnist Jutarnjeg lista. Uvodni dio intervjua Linić je iskoristio za mantranje o ničim dokazivim vjerovanjima o Marijinom uznesenju u nebo. Ipak, malo kasnije je priznao "... da nema naznake njezinog uskrsnuća ..." svjesno propustivši naglasiti čitateljima da se pojam 'nema naznake' odnosi na izvještaje iz Pisma.

Nadalje, Linić objašnjava: "Siguran sam da oni koji štuju Mariju, čak i ne baš teološki jasno, neće otići daleko od Isusa. Mene to ne zabrinjava. Pokušavam to kristalnije teološki naglasiti u svojim propovijedima i seminarima, ali ne bojim se obilazaka oko oltara, krunica i te pobožnosti." Nekoliko zanimljivih stvari nam je ovdje karizmatik otkrio i potvrdio. 

Prvo, priznao je štovanje Marije. Drugo, priznao je da je takvo štovanje teološki nejasno, što je samo ljepši izraz kad se želi reći da je nešto teološki netočno, u prijevodu krivovjerno, suprotno učenju Božje riječi. Treće, Linić zbog svega toga nije zabrinut, iako bi trebao biti. Četvrto, umjesto da prizna zablude i odbaci ih, on srlja dalje u obranu istih: "Temeljne marijanske molitve su iz Biblije. Zdravo Marijo, anđeo Gospodnji, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje ..." Ovaj karizmatik bi trebao znati da riječi koje su anđeo i Elizabeta uputili Mariji nisu molitva, a kamoli usmjerenje da se pobožnu Židovku koja je rodila Krista u tijelu vremenom pretvori u objekt štovanja. Čak i riječi da je blagoslovljena među ženama nisu u Pismu upućene isključivo Mariji (vidi Suci 5:24).

Ipak, svjesno ili nesvjesno, Linić je priznao da u marijanskim molitvama slijedi dodatak iz vjerničkih molitvi 'Moli za nas grešnike sada i na času smrti naše.'" Ove riječi 'slijedi dodatak' ključne su za razumijevanje porijekla marijanskog kulta i idolopoklonstva. Tko je izmislio i uveo u pobožnost dodatak koji ljude usmjerava da vjeruju kako Marija stvarno ima tu moć da moli za njihove duše dok su živi, na smrtnom času, a i poslije? Tko je izmislio dodatke o tome da nas Marija zastupa pred Bogom Ocem kad Pismo jasno kaže da je Isus Krist jedan i jedini zastupnik i posrednik za nas pred Božjim licem? Tko je izmislio i uveo tisuće dodataka o kojima nema spomena u Pismu, ali zato ih ono na mnogim mjestima oštro osuđuje i proglašava neprihvatljivim svetom Bogu?

Zlatko Sudac je najkontroverzniji karizmatik u Hrvatskoj. O njemu su napisani kilometri teksta i donesene mnoge ocjene. Poznati katolički teolog Ivan Grubišić nedavno je javno rekao da je Sudac psihijatarski slučaj. Jedan od povoda jesu njegove tvrdnje da ga čovjek ili skupina ljudi iz crkve godinama truje. Ne treba se previše upuštati u procjenu što je ili nije istinito u tim optužbama. U svakom slučaju, ukoliko su ga uistinu trovali policija će odraditi svoj posao i otkriti počinitelje. S druge strane, Sudac je iz nekih izvora prikazivan kao neustrašivi borac za istinu, mladi svećenik koji strši iz ustajale i kompromitirane crkvene scene. 

Novinarka Dunja Ujević napisala je afirmativnu knjigu o mladom karizmatiku, a kroz intervju na javnoj televiziji trudila se iz petnih žila staviti oko njegove glave aureolu autentičnog Božjeg sluge. Cijeli intervju bio je iritantan, snishodljiv i nekritičan do granica podnošljivosti. Karijera Zlatka Sudca od samog je početka obavijena velom misterije čemu je on svesrdno pridonosio. Dobar dio odgovornosti za to snose i mediji u potrazi za senzacijama.

Ono što sa sigurnošću možemo prosuđivati jesu njegova teologija i djelovanje. Kao i ostali spomenuti karizmati, tako je i Sudac svojim izjavama jasno dao do znanja da je idolopokloničko štovanje Marije sastavni dio njegovog vjerskog iskustva. Na pitanje novinara je li blizak s Blaženom Majkom, odgovorio je: "Jako ... Osobno sam se posvetio Bezgrešnom Srcu Marijinom." U nastavku je Sudac otkrio da je njegova majka također štovala Mariju i zavjetovala joj se da će njezino dijete postati katolički svećenik. Posebnu pozornost privlače nadnaravni fenomeni u kojima Sudac po vlastitom priznanju aktivno sudjeluje nakon famozne stigmatizacije: "Poslije stigmatizacije, dobio sam mnoge druge darove. Neki od ovih darova su me oduševili. Ovim posebno želim ukazati na darove levitacije, bilokacije, nadahnuća i znanja o nadolazećim događajima - znanje o bliskoj budućnosti i posebno o opasnostima koje prethode."

Levitacija je vračarska disciplina iz okultnog područja sile. Očituje se u sposobnosti lebdenja iznad površine. Njome su se u prošlosti, prema izvorima iz alternativnog miljea, bavili indijski mistici, majstori yoge, šamani, čarobnjaci i spiritisti, a u današnjem vremenu navodno i učitelji transcendentalne meditacije. Popisu se pridružio i katolički karizmat. On djelovanje demonskog duha (levitacija) očito smatra darom Svetog Duha i prema vlastitim riječima oduševljen je njime. Što sljedeće možemo očekivati od ovog karizmatika, hodanje bosim nogama po žaru? Isto vrijedi za bilokaciju, sposobnost pojavljivanja na dva ili više mjesta. Pogledajmo što Sudac kaže o tome: "Osoba s darom do zadnjeg trenutka nije sigurna što se s njom događa. Imate osjećaj da ste na jednom mjestu, ali vaše srce i duh žele biti negdje drugdje. Ovo se događa kad je osobi zabranjeno biti s Bogom, u molitvi, sa Svetim Sakramentom. Poslije slične zabrane koju sam iskusio bilokacija se manifestirala sama." 

Ono što karizmatik govori karakteristično je za ljude koji se bave okultizmom, pogotovo fraza o tome da osoba do zadnjeg trenutka nije sigurna što se s njom događa. Bog je Bog istine, svjetla i otkrivenja. On ne djeluje u mutnim vodama nedorečenosti i nesigurnosti, tako da čovjeka na kojeg djeluje Svetim Duhom nikada neće dovesti u takva stanja. To je djelovanje manipulativnog demonskog duha koji je zarobio Zlatka Sudca i učinio ga provoditeljem sotonine volje.

Zlatko Sudac poznat je i po nadrealnom slikarstvu. Već sam pogled na neke njegove slike izaziva nelagodu i jezu. Prema svjedočenjima nekih ljudi bliskih karizmatiku, Sudac u stanju transa počinje krvariti i neka djela naslika vlastitom krvlju koja mu izvire iz vrhova prstiju. On to nikada nije porekao, ali tu vijest ipak treba uzeti s rezervom. Nedavno je u javnost izašao s bizarnom inicijativom o izgradnji kipa s raspetim Kristom u prirodnoj veličini kojeg bi postavio ispod površine mora u morsku špilju kod otoka Premude. Već je sama izrada takvog kipa idolatrija i djelovanje protivno Božjem učenju, ali smještati kip pod vodu (?) neka svatko prosudi ne samo o teološkoj, nego i zdravorazumskoj podlozi takvog čina.

Mnogoboštvo, idolopoklonstvo, izvrtanje Božje riječi, robovanje ljudskim naukama, dovođenje u zabludu slušatelja i okultizam jesu učenja i djelovanja vodećih ljudi katoličkog karizmatskog pokreta. Pozivanje na Bibliju, čak i neka ispravna teološka učenja ne umanjuje krivovjerja koja zastupaju. Naprotiv, čine ih još opasnijima, pogotovo kad se odbijaju pokajati nakon što im se ukaže na nepravilnosti. Ne treba ulaziti u motivaciju karizmata. Većina možda i želi činiti dobro, ali pri tom upadaju u zamku vjerujući da će Sveti Duh djelovati kroz njih, bez obzira na sve gore spomenute nepravilnosti. Nepokolebljivo su uvjereni da je njihova karizma plod djelovanja Svetog Duha. 

Kad bi se zdravo kritički usporedili s vjernicima opisanim u Novom savezu, uvidjeli bi da se njihova učenja i djelovanja u mnogočemu nepremostivo razlikuju. Apostol Pavao kaže "da se i sam sotona pretvara u anđela svjetla". (2. Korinćanima 11:14) Stih prije spominje lažne apostole, prijevarne radnike, koji se pretvaraju da su Kristovi apostoli. U petnaestom stihu vidimo apostolovo upozorenje "da se i sotonine sluge pretvaraju da su sluge pravednosti". Svećenici ispunjeni Svetim Duhom propovijedaju izvorno učenje Božje riječi, bez da bilo što dodaju ili oduzimaju. Njihovo djelovanje u duhovnim darovima mora biti istovjetno Kristovom i apostolskom. Ukoliko to nije slučaj, oni nisu Božje sluge, bez obzira koliko popularni i uvjerljivi bili.