Tema posta istina o božiću uglavnom je obrađivala negativnu stranu tematike (zašto je svetkovanje božića protivno duhu i učenju Pisma. Svatko otvorenog srca željnog istine može smireno staviti na vagu argumentaciju za ili protiv božića. Na ovoj drugoj strani vage nema nikakve afirmativne argumentacije, samo otrcani religiozni klišeji, tragično nepoznavanje učenja Pisma i spektar razmišljanja koji je karakterističan za podneblje okovano duhom religije.
Promatrajući komentare ljudi koji su negativno reagirali može se zaključiti da je istinom povrijeđen njihov religiozni ponos, upravo kao što je bio slučaj i za vrijeme Isusove zemaljske službe. On je religioznim ljudima svog vremena ukazao da je Bogu neprihvatljivo miješanje izvornog Božjeg učenja i ljudskih tradicija (vidi Marko 7:6-13).
Promatrajući komentare ljudi koji su negativno reagirali može se zaključiti da je istinom povrijeđen njihov religiozni ponos, upravo kao što je bio slučaj i za vrijeme Isusove zemaljske službe. On je religioznim ljudima svog vremena ukazao da je Bogu neprihvatljivo miješanje izvornog Božjeg učenja i ljudskih tradicija (vidi Marko 7:6-13).
Kad ljudi čuju poticaj na obraćenje od religije i tradicije koja se protivi Bogu, onda se uplaše i pomisle da će izgubiti nešto jako dragocjeno. To je plod razvijanja poremećenog sustava vrijednosti. Bezvrijedna ljudska tradicija proglašava se blagom, a izvorno Božje učenje gura se u stranu. Istina je da ovo prvo nema nikakvu vrijednost u Božjem kraljevstvu. Jedan bloger je u komentaru dobro primjetio: "Već 26. prosinca sve će biti isto" (parafrazirano). Da, to je točno! Čarolija traje jedan dan, a nakon toga slijedi povratak na staro. Ljudi kao da žele u tom blagdanskom danu nadoknaditi sve ono što nemaju u ostalim danima godine.
Žive u duhovnoj tami i nadaju se da će im lažno blagdansko svjetlo donijeti nadu, ali to se ne događa. Kako došlo, tako i prošlo. Slavili su rođendan Spasitelja svijeta zato što im je crkvena religija rekla da tako treba činiti. Nitko u negativnim komentarima na post nije rekao "Svetkujem božić zato što sam u Pismu otkrio da je to Božja volja za ljude!" Kako to da ljudi svetkuju "najveći kršćanski blagdan", a ne mogu otvoriti Bibliju, pokazati prstom i reći "Evo, ovdje Spasitelj kaže da to trebamo činiti!"
Samo je jedan razlog, takvo mjesto ne postoji u Pismu, zar ne? U tome je problem. Ljudi to ne čine zbog Boga, jer On to ne traži od njih. Naprotiv, kroz svoju riječ upozorava ih da ga religiozne manifestacije i vanjski oblik pobožnosti ne mogu zavarati u pogledu njihovog stvarnog duhovnog stanja.
Samo je jedan razlog, takvo mjesto ne postoji u Pismu, zar ne? U tome je problem. Ljudi to ne čine zbog Boga, jer On to ne traži od njih. Naprotiv, kroz svoju riječ upozorava ih da ga religiozne manifestacije i vanjski oblik pobožnosti ne mogu zavarati u pogledu njihovog stvarnog duhovnog stanja.
Ovo su nepobitne biblijske činjenice koje svatko može provjeriti:
- Isus ni na jednom mjestu u evanđeljima ne daje zapovijed o svetkovanju Njegovog tjelesnog rođenja
- Ni jedan zabilježeni vjernik za vrijeme Njegovog života u tijelu nije slavio Njegov rođendan
- Crkva opisana u knjizi Djela nije svetkovala božić
- Apostol Pavao je napisao trinaest poslanica vjernicima Novog saveza. Ni u jednoj od tih poslanica nema poticaja da se takvo što čini, nego naprotiv, osuda svetkovanja religioznih blagdana
- Nema ni u poslanicama koje su napisali Petar, Jakov, Ivan ili Juda
- Nema bilo gdje u Bibliji
Umjesto da slave Spasiteljev rođendan, ljudi bi trebali odbaciti ponos i upoznati se licem u lice sa Spasiteljem. Stati pred Njega i iskreno ga zapitati: "Gospodine, cijeli život su me učili da držim tradiciju, svetkujem božić i sl. Želiš li ti to od mene? Ugađa li tebi da to činim?" To je zapravo jedino važno u toj cijeloj božićnoj priči, zapitati živog Boga je li On jako sretan i zadovoljan time što činimo.
Jesmo li spremni čuti Njegov odgovor, ili duboko u srcu znamo da nam se baš neće svidjeti, pa je ipak bolje da ga i ne postavljamo. Ljudi automatski ugađaju svojoj religiji zato što znaju da ona to traži od njih, ali važnije je saznati što Bog misli. Samo je jedan način da saznamo Njegovu volju. Trebamo otkriti što Pismo kaže o predmetu i usporediti to s religioznim naučavanjima.
Jesmo li spremni čuti Njegov odgovor, ili duboko u srcu znamo da nam se baš neće svidjeti, pa je ipak bolje da ga i ne postavljamo. Ljudi automatski ugađaju svojoj religiji zato što znaju da ona to traži od njih, ali važnije je saznati što Bog misli. Samo je jedan način da saznamo Njegovu volju. Trebamo otkriti što Pismo kaže o predmetu i usporediti to s religioznim naučavanjima.
Zašto dobiti mrvicu lažnog blagdanskog svjetla u jednom danu, kad Isus kroz naše obraćenje i novo rođenje može postati naše trajno svjetlo. Nije li najveći mogući promašaj slaviti rođendan Spasitelja, a ne biti spašen djelovanjem Njegove sile od duhovne smrti i vlasti grijeha? Isus Krist nije "mali isusek u jaslicama", isklesan od jeftinog gipsa, karikatura božićnog idolopoklonstva. On je uskrsli Kralj, vladar svemira, sudac cijelog svijeta, svemogući Bog. Pred Njegov tron stat će svaki čovjek. Tamo će biti bitne samo ove stvari:
- jesu li naša imena upisana u knjizi života (Otkrivenje 21:14)
- jesmo li se obratili od grijeha i rodili se od vode i Duha (Marko 1:15; Ivan 3:5)
- jesmo li nastavili živjeti prema učenju Pisma
Nema komentara:
Objavi komentar