Što kad?

Chatonne je postavila pravo pitanje u komentaru na post istina o božiću: Kako se postaviti kad nam ljudi počnu čestitati božić i čuditi se zašto ne činimo stvari koje su mnogima u ove dane uobičajene (pretjerana kupovina i sl.) O ovim pitanjima sam počeo razmišljati neposredno nakon što sam postao kršćanin, a razmišljam i danas. Netko nazove od rodbine na telefon i čestita mi božić. Sretnem susjeda na stubištu zgrade i čestita mi božić. Na poslu mi čestitaju božić, jave se poznati i nepoznati i svi čestitaju božić. Ovo su tri koraka koje smatram neophodnim u svakoj životnoj okolnosti:

Uvijek trebamo biti kršćani

Što to konkretno znači? Priča iz Starog saveza dat će nam odgovor na to pitanje. Kralj Nabukodonozor podigao je zlatni kip i dao zapovijed da se na zvuk raznih glazbala svi stanovnici kraljevstva moraju pokloniti kipu. Kazna za nepoštivanje zapovijedi bila je smrt spaljivanjem u užarenoj peći. Danielovi prijatelji Šandrak, Mešak i Abed Nego nisu se poklonili kipu. Stali su pred kralja i on ih je upitao jesu li voljni poslušati zapovijed. Oni su mu rekli da mu ni ne trebaju odgovoriti na to pitanje. Stavio bi naglasak na ove njihove riječi: „Naš Bog, kojem služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od tvoje ruke kralju, on će nas izbaviti. No, ako ti i ne učini, znaj, o kralju, mi nećemo služiti tvojem Bogu, niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.“ (Daniel 3:17,18)

Ovo su elementi koji postavljaju standard ponašanja pravih kršćana:

• Oni su Boga nazvali svojim Bogom! Nije to bila neka pro forme izjava. Bog je stvarno bio njihov Bog, ali ne samo na ustima. 

• Oni su služili svom Bogu!

• Oni su vjerovali u Njegovu izbaviteljsku silu, čak i iz užarene peći.

• Oni su rekli da neće prekršiti Božju riječ i služiti lažnom bogu, čak i ako ih takva odluka bude stajala života.

Gore spomenuti mladići su svoju vjeru u Boga dokazivali na par metara udaljenosti od užarene peći, koja je posebno za njihov slučaj bila naložena sedam puta jače nego obično. Mi se danas krzmamo hoće li nas netko krivo pogledati ako čvrsto zastupamo svoje vjersko uvjerenje, ili se pomalo bojimo hoće li nam biti neugodno zato što plivamo protiv struje ovog svijeta. Ovo što su mladići rekli i učinili znači uvijek biti kršćanin. 

Nije važno ismijavaju li nas ljudi zato što ne želimo sudjelovati u religioznim blagdanima, nije važno proglašavaju li nas vjerskim fanaticima, čudacima, nazadnjacima, hereticima, lažnim prorocima, sektašima i sl. Nije važno čak ni to jesu li nas spremni fizički progoniti ili ubiti zbog vjere. Samo je jedno važno, a to je da poznajemo volju svojeg Boga i da mu služimo kako je Njemu ugodno, a ne kako nam nameće lažno kršćanstvo. Ne zaboravimo, račun ćemo na kraju položiti samo živom Bogu!

Tražiti mudrost od Boga   

Ponekad se ne može otvoriti Biblija, pronaći stih i reći: "Evo, to i to ću sad učiniti ili reći!" Svaka situacija je specifična. Kad ljudi meni čestitaju božić nastojim procijeniti okolnost i iskoristiti je da im navijestim Božju riječ. Kad mi netko kaže "Sretan Božić!" ja ga upitam, kakve to veze ima sa srećom. Nekome odmah kažem da ne svetkujem taj blagdan, ali da mu bez obzira na to želim Božji blagoslov i ono najbitnije, da osobno upozna Spasitelja čiji "rođendan slavi" zbog vjernosti ljudskoj tradiciji, ili zbog neznanja, ili zbog inercije da se čini što i većina čini, bez obzira bilo pravo ili krivo. 

Ukoliko vrijeme i okolnosti to dopuštaju, sa osobom ili više njih započnem razgovor u vezi podrijetla božića. Neke ljude izravno upitam što to oni uopće slave i kakav to konkretni utjecaj ima na njihov život. Kako god bilo, zgodno il nezgodno, čvrsto vjerujem da nam Sveti Duh za svaku osobu daje živu riječ, objavljenu upravo tako da je čovjek može razumjeti.

Biti vjeran istini

Kršćani moraju znati zašto nešto čine, a isto tako i zašto nešto ne čine. Naš životni moto je ovaj: "Činit ću ono što znam da je Božja volja, a neću ono za što znam da nije!" To je tako jednostavno, samo ljudska religija to tako zakomplicira da se čovjeku zavrti u glavi i onda ne može shvatiti ni abecedu, a kamoli teže duhovno gradivo. David u svom psalmu kaže da je odabrao put istine. To je izbor! Isto kao što je izbor odlučiti živjeti protiv istine. Nije u pitanju da mi ne svetkovanjem božića nešto želimo dokazati ili slično. Jednostavno, to je vjernost istini i težnja da se živi prema njezinom standardu.