Dobrodošli lažni proroci i učitelji (3)

Dvadeset šestog studenog ove godine na kninskoj tvrđavi okupili su se predstavnici različitih crkava reformacijske baštine. Njihov cilj bila je zastupnička molitva za Hrvatsku, a sve je bilo začinjeno primjenom postulata duhovnog ratovanja. Ovaj molitveni skup samo je potvrdio biblijsku istinu da krivo učenje proizvodi krivo djelovanje, bez obzira što je iza svega vjerojatno stajala dobra namjera.

Jedan od krivih pogleda na duhovne stvari koji promovira New apostolic reformation jest pokušaj da se Božje djelovanje u Izraelu za vrijeme Starog saveza prenese na poganske nacije u Novom savezu. Trebamo znati da su Židovi u Starom savezu bili izabrani Božji narod s teokratskom upravom. Način na koji se Bog njima obraćao nije primjenjiv na današnje države zato što nemaju nikakvih dodirnih točaka. Poganske nacije nisu u savezu s Bogom, zato što je taj oblik bio rezerviran isključivo za Izrael.

Inicijatori molitve na kninskoj tvrđavi istaknuli su stih iz Ezekiela 22:30 "Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda mnom u obranu zemlje, da je ne zatrem ...", a govornici su se tijekom molitve pozivali i na neke druge slične stihove, uvjeravajući slušatelje da postoji paralela s današnjim vremenom, tj. Hrvatskom u ovom slučaju. 

No, je li to uistinu tako? Kad su stari Izraelci kršili savez s Bogom u formi idolopoklonstva, mnogoboštva, miješanja s kulturom poganskih naroda koji su ih okruživali i slične devijacije, redovito ih je sustizao Božji sud. U pravilu Bog ih je prije toga upozoravao kroz proroke, iako najčešće nisu slušali njihovu opomenu. Prorok je u Starom savezu bio vrsta membrane između nadolazećeg Božjeg suda i pripadnika Božjeg naroda koji je griješio.

Današnje države sačinjavaju pripadnici poganskih naroda. Membrana koja stoji između njih i pravednog Boga jest osoba Isusa Krista, Njegova zastupnička smrt na križu, uskrsnuće od mrtvih i služba Velikog svećenika koju obavlja sjedeći Ocu s desne strane. Kanal kroz koji Krist odašilje poruku grešnim ljudima iz poganskih nacija jest Njegova Crkva. To nisu denominacijske institucije nego otkupljenici koje je svojom milošću spasio, ponovno rodio, krstio u vodi i Duhu i ugradio u svoje Tijelo, oni koji vjeruju i primjenjuju cjelokupnu istinu Pisma, a ne ljudske tradicije i nauke.

Poruka koju Krist odašilje kroz svoju Crkvu je od vremena Njegove zemaljske službe i ustanovljenja Crkve kroz prvu apostolsku momčad uvijek ista: "Pozivajte grešnike da se obrate i vjeruju u mene, propovijedajte Evanđelje svim narodima!" Nije loše samo po sebi okupljati se na brdima iznad gradova ili tvrđavama, ali postaje loše i diskreditirajuće kad ne postoji ispravno razumijevanje ili se tvrdoglavo primjenjuju nebiblijske nauke. Tako se na snimci s tvrđave čuje kako govornik "veže" sotonu iznad Hrvatske i zapovijeda mu da pusti s istoka, zapada, sjevera i juga narod koji bi kao trebao biti spašen u Kristu. 

Jeste li negdje pročitali da je Isus za vrijeme bdijenja na uzvišicama "vezao" sotonu kako bi pustio zavedene pripadnike Židovskog naroda? Jeste li negdje pročitali da je Isus dao takvu zapovijed svojim sljedbenicima za buduće vrijeme (čitaj: vrijeme od Njegovog uznesenja u nebo do drugog dolaska)? Jeste li pročitali u Knjizi Djela ili poslanicama da je neki apostol ili zabilježeni vjernik tako djelovao? Kakvo uporište u Pismu postoji za tezu da mi sotoni možemo naređivati da nešto učini, ne računajući primjenu autoriteta kroz istjerivanje zlih duhova i ozdravljenje bolesnika? Ovo zadnje spomenuto nema nikakve veze s onim što pobornici duhovnog ratovanja čine.

Otkud vjerovanje da sotona ima moć nekoga držati ili puštati iz ropstva plus već spomenuto vjerovanje da mu Crkva može naređivati da to čini. To su opasna krivovjerja i potpuno nerazumijevanje Pisma. Sotonina vlast u ljudskom životu temelji se na duhovnoj smrti koja vlada u srcu i statusu grešnika u Božjim očima. Upravo zato je Isus zapovjedio da se propovijeda ljudima da se moraju obratiti od sotonine vlasti k Bogu plus sve ono što to podrazumijeva. 

Poruka mora doći u uši grešnika, ali to se neće dogoditi kroz "vezanje poglavarstava i vlasti" ili naređivanje sotoni da pusti grešnike. Nakon što grešnik čuje Evanđelje, ponizi se pred Bogom, obrati se od grijeha, ponovno rodi, prizna Kristovo Gospodstvo, uzvjeruje u Kristovo uskrnuće, zazove Isusovo ime za spasenje i bude kršten, onda sotonina vlast u njegovom životu automatski biva skršena, a uspostavlja se Kristova vlast kroz djelovanje Svetog Duha. 

Tako se odvija spasenje u ljudskom životu, a jedini kanal kroz koji može doći je propovijedanje Evanđelja plus sve ono što je u to uključeno (ozdravljanje bolesnika, istjerivanje zlih duhova i uskšavanje mrtvih). U mnogim biblijskim izvještajima vidimo da su ljudi ušli u Krista i kroz spomenuto. Nitko nije ušao kroz tehnike duhovnog ratovanja koje nam danas prodaju gurui iz različitih službi i njihovi zaslijepljeni sljedbenici u Hrvatskoj i svijetu.

Sudionici molitve na tvrđavi kao da su se natjecali tko će više vaditi Božju riječ iz konteksta ili primjenjivati krivovjerni nauk. Tako je jedan od sudionika u uvodnom govoru prije molitve rekao slušateljima da nam Biblija kaže kako mi možemo nešto otključati, ali i nešto zaključati. Biblija to nigdje ne kaže, ali sudionicima ponesenima atmosferom to je izgleda nevažno. 

Izvrtanje konteksta i korištenje Isusovih riječi za svrhu koju nisu namijenjene posebno je primjetno u stihovima iz Mateja 16:19 i Mateja 18:18 Zanimljivo, na Isusovim riječima iz šesnaestog poglavlja izgrađeno je krivovjerje katolicizma o Petrovom papinstvu, a i reformirani se izgleda spotiču, iako u drugom smjeru. 

Tako oni Isusove riječi upućene Petru "da što god sveže i razriješi na zemlji, bit će svezano i razriješeno na nebu" koriste kao argument i temelj djelovanja da Crkva može svezivati demonske sile u svrhu duhovnog ratovanja, ili svezivanjem ili razvezivanjem utjecati na neke događaje na zemlji. Ovakva zastranjenja u tumačenju događaju se zato što se slijepo slijede lažna učenja i ne istražuje se kroz Pismo ispravan kontekst. 

Isusove riječi iz šesnaestog poglavlja ni u najširem mogućem kontekstu nisu izrečene za svrhu borbe protiv demonskih sila u zračnim prostorima. To su izmišljotine neukih izvrtača Pisma iz pretežno američkih faith krugova. Isusove riječi upućene Petru vezane su za primjenu apostolskog autoriteta u ustanovljavanju ispravne doktrine u začetku Crkve Novog saveza i rješavanju spornih pitanja nastalih unutra novoosnovanih crkava.

Tako se i Isusove riječi iz osamnaestog poglavlja koriste kao argument da mi možemo "vezati" demone i činiti sve ono što je već spomenuto. Ali o čemu zapravo govori Isus u osamnaestom stihu? Što je prethodilo Njegovim zaključnim riječima? Je li prije toga govorio da nam zapovijeda da vežemo i tjeramo demone iznad države ili grada, ili je to ipak samo plod mašte onih koji prilagođavaju Božju riječ svojem krivovjerju? 

Čitamo li od petnaestog stiha nadalje, vidimo da Isus govori o potrebi da se ukori brat koji griješi, prvo nasamo, pa onda pred dvoje ili više svjedoka. Ne donese li to rezultat, treba biti ukoren pred Crkvom, a ukoliko ni onda ne posluša treba ga smatrati poganinom ili carinikom. I onda u osamnaestom stihu Isus spominje vezanje i razrješenje na nebu i na zemlji. Vidimo li ovdje spomen poglavarstva i vlasti, zle duhove koji kontroliraju nacije koje trebaju biti oslobođene kroz molitveno ratovanje i slične besmislice? Ne, ovdje vidimo da tekst govori isključivo o disciplinskom postupku nad neposlušnim članovima Crkve i jedino u tu svrhu smije biti korišten.

Na snimci se čuje i molitva u jezicima koja nije tumačena, što je nažalost karakteristično kršenje Pavlove upute iz Prve Poslanice Korinćanima 14:27,28. Stvar je dodatno kompromitirajuća zato što tu i mnoge druge Pavlove naputke dane po Svetom Duhu krše upravo oni koji jako vole isticati svoje karizmatsko usmjerenje i na njemu baziraju gro svoje doktrine.

Nisu ovo jedini primjeri biblijske nepismenosti i "super duhovnosti" onih koji se predstavljaju kao nekakav duhovni bedem, a zapravo bi trebali poći u prvi razred osnovne biblijske škole i krenuti od abecede prema složenijim pitanjima vjere. Naravno, prethodno trebaju odbaciti krive nauke koje primjenjuju i pokajati se za zabludu u kojoj sudjeluju i druge vuku u to.

Jedna parada duhovnog ratovanja je prošla, a u međuvremenu smo ušli u prosinac. U tom mjesecu religija protiv koje se duhovni ratnici navodno bore svetkovat će poganski blagdan imenom božić, svetkovinu koja nasljeduje štovanje poganskog božanstva Baala. I gle čuda, na stranici crkve koja je organizirala molitvu na kninskoj tvrđavi vidimo pozivnicu za božićni koncert, a dvadeset petog u mjesecu osvanut će i božićna čestitka, kao i svake godine. 

Dakle, molitveni ratnici slave i podržavaju, posredno ili neposredno, najveći blagdan religije protiv koje se navodne bore. Toliko o njihovoj uvjerljivosti i uvidu u duhovno stanje, kako svoje, tako i ove zemlje koja očajnički treba čuti pravo Evanđelje obraćenja i vjere u uskrslog Krista.