Gdje ste ovih dana molitveni ratnici?

Mi živimo u zemlji gdje sotona drži ljude u ropstvu ponajviše kroz ljudske nauke i prakse koje imaju kršćanski predznak, ali u srži su antikršćanske (čitaj: protivne generalnom učenju Božje riječi). Božić je, prema izravnom priznanju katoličkih glavešina, najveći blagdan te religije. Uistinu, blagdan božića u praksu je uvela katolička crkva i zato nema mjesta čuđenju da su božićarenjem opsjednuti pripadnici katolicizma. Za duhovno mrtve ljude to je idealan blagdan. Puna su im usta Krista, izrađuju jaslice gdje polažu glinenu bebu koju zovu mali Isus, sade pšenicu, peku kolače i odlaze na mise. 

Pri tom ih nije briga što je sve vezano za taj blagdan protivno učenju Pisma, nije ih briga što je božić zapravo kristijanizirani blagdan starog svijeta u kojem se štovalo demonsko božanstvo Sol, nije ih briga što Gospodin Isus nije dao zapovijed da se svetkuje Njegovo tjelesno rođenje, nije ih briga da apostoli i zabilježeni vjernici nisu svetkovali taj blagdan ... a realno gledajući i zašto bi ih bilo briga? Imaju svoju religiju i duhovno stanje im je ionako takvo da ih u praksi kroz ostatak godine nije briga za bilo koji standard Božje riječi. Dvadeset petog prosinca ljudi su grešni i odvojeni od živog Boga kao i bilo koji drugi dan u godini. Blagdanski igrokaz u režiji religioznih duhova služi kako to ne bi uvidjeli, obratili se i izbavili iz mreže onog koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju.  

Vjernici iz reformiranog i karizmatskog miljea često ističu katolička krivovjerja i oslonac na ljudske nauke i prakse koje su protivne učenju Pisma. Problem je u tome što upozoravaju na ono u čemu i sami aktivno sudjeluju. U čemu je razlika između advetskog vjenčića koji je na kućna ili vrata crkvene dvorane objesio katolik ili pripadnik neke reformirane crkve? U čemu je razlika između okićene jelke nekog katolika i reformiranog vjernika? U čemu je razlika između katoličkog crkvenog zbora ili nekog reformiranog čiji izvođači pjevaju božićne pjesme i pri tom na glavama imaju kapice Djeda Mraza, a povrh svega, koje li ironije, nadjevaju imena sastavima kao bez kompromisa i sl? U čemu je razlika kad blagdan božića čestita kardinal Bozanić ili pastir reformirane crkve? U čemu je razlika kad si katolici međusobno čestitaju božić, ili kad to čine pripadnici reformiranih crkava? 

Ne postoji nikakva razlika! Isti duh djeluje na obje skupine! Ukoliko je krivo kad katolici robuju ljudskim predajama i blagdanima, onda je krivo i kad to čine pripadnici reformiranih crkava. Njihov je problem što su vrlo često licemjerni po tom pitanju i drže dvostruke standarde. Katolicima prigovaraju da je to krivo, a kad oni čine istu stvar onda to nazivaju slobodom u Kristu.

Stara izreka kaže da trebamo jako pažljivo slušati što ljudi govore, a još pažljivije što čine. Zadnja tri posta bila su vezana za krivovjerja o duhovnom ratovanju. Pogledajte danas i sutra vrata crkvenih dvorana i zapitajte se kako se u duhovno ratovanje protiv religioznih demona uklapaju adventski vjenčići, jelke, čestitanje božića, božićni koncerti i ostala djelovanja koja nadahnjuje upravo taj duh. Kako se katolicima može spočitavati robovanje ljudskim tradicijama, a s druge strane svetkuje se njihov najveći blagdan? 

Zato je zabluda reformiranih daleko dublja i opasnija od katoličke. Navodno se bore protiv nečeg, a sami su do grla još uvijek zakopani u katolicizam. Nema kruha od reformacije zato što je to samo frizirani katolicizam. Jedina nada i izbavljenje je u temeljitom obraćenju, a ono u ovom slučaju znači odbacivanje svih utjecaja ljudske religije, od blagdana do crkvenog ustroja, ekumenizma, saveza s državom i dr. Reformacija nije rješenje, nego dio problema! Rješenje je život na temelju Božje riječi, bez kompromisa i fige u džepu!