Zaharija i Elizabeta su primjeri vjernika koje svakako trebamo nasljedovati. Za njih evanđelist Luka kaže "da su oboje bili pravedni pred Bogom, jer su živjeli besprijekorno prema svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim". (1:6) Malo je vjernika zabilježenih u Pismu dobilo ovakvu izravnu pohvalu nadahnutu od Svetog Duha. Znamo da su njih dvoje bili roditelji Ivana Krstitelja, osobe koja je odigrala bitnu rolu u pripremi terena za Isusovu zemaljsku službu.
Ivanovo rođenje ostvareno je Božjom nadnaravnom intervencijom zato što je njegova majka bila nerotkinja. Njegov otac primio je najavu rođenja kroz usta anđela Gabrijela. Uistinu, sve vezano za Ivana bilo je spektakularno, ali nije prošlo glatko. Nakon što je čuo riječi anđela da će Elizabeta roditi dječaka, Zaharija je reagirao zbunjeno i oslonjeno na prirodni način razmišljanja: "Po čemu ću ja to spoznati? Ja sam star, a žena mi je u poodmakloj dobi." (18)
Zaharija nije pokazao ni jedan od dva klasična oblika nevjere. On nije rekao da ne vjeruje u mogućnost dječakovog rođenja, ili da apriori ne vjeruje da će se to dogoditi. Jedino je zatražio dokaz (kako ću ja to spoznati) povrh jasno objavljene riječi poslane od Boga i istaknuo činjenicu da su oboje već prilično stari. Onako ljudski gledano možemo se poistovjetiti sa Zaharijinom reakcijom, ali trebamo znati da to nije tip reakcije koji Bog očekuje od nas.
Anđeo nije imao sentiment prema Zaharijinom sagledavanju i reakciji. Pogledajmo kako je to izgledalo iz Božjeg kuta gledanja: "A jer nisi vjerovao mojim riječima ..."(20) U sličnoj situaciji Marija je reagirala potpuno drugačije od Zaharije. Kad je ona čula najavu Isusovog rođenja, na njezina usta došle su riječi "Neka mi bude po tvojoj riječi" (37) Treba zabilježiti da se i ona malo borila s logikom zato što je trebala dobiti dijete bez prethodnog odnosa s mužem.
Ono što je Bog naumio izvesti kroz Zahariju i Elizabetu nije moglo biti ometeno Zaharijnim kiksom. Anđeo mu je rekao "da će se riječi ipak ispuniti u svoje vrijeme" (20) Međutim, Bog je Zahariji oduzeo sposobnost govora sve do ispunjenja proročanstva. Nakon što je izašao iz hrama znakovima je morao objašnjavati ljudima što se dogodilo.
Zaharinina reakcija na anđelove riječi bila je sitnica koja to nije. Od nas se očekuje da bez popratnih komentara reagiramo na jasno objavljen Božji standard. Kao i u Zaharijinom slučaju, i nama se može dogoditi da doživimo ispunjenje Božje volje, ali uz istovremenu disciplinsku mjeru.
Nema komentara:
Objavi komentar