Mojsije je za milimetar izbjegao ne samo prekid službe za Boga, nego i smrt od Njegove ruke. O tome danas rijetko kad čujemo zato što ne želimo narušiti crkvenjačku sliku Boga, koji je pun bezuvjetne ljubavi i od nikoga ne traži odgovornost za (ne)odaziv na Njegovu riječ. To su ona izmotavanja kad ljudi kažu ili napišu nešto u ovom stilu: "Bog zna da nismo savršeni i zato tolerira naše krive postupke!" "Nismo još dovoljno jaki u vjeri i nemamo otkrivenje u vezi nekih stvari!" i sl.
Mojsijev primjer pokazuje i dokazuje da naša bliskost s Bogom i službovanje nisu i ne mogu biti pokrivalo za neposlušnost. Uistinu, Pismo nam za Mojsija kaže da je Boga poznavao licem u lice, a njegova služba bila je vezana za izbavljenje Hebreja iz egipatskog ropstva i odlazak u obećanu zemlju. Dugoročnije gledano, sve to je u Božjem planu bila priprema za dolazak Mesije u tijelu i spasenje ljudskog roda. Na Mojsiju je ležala velika odgovornost, a to nam pomaže shvatiti zašto se skoro dogodilo ono što nitko ne bi očekivao.
Nakon što je Mojsije zajedno sa suprugom Siporom i djecom krenuo put Egipta, njegovo službovanje je skoro završilo prije nego što se suočio s faraonom i izveo čudesne znakove koje mu je Bog pokazao kod gorućeg grma. U četvrtom poglavlju Knjige Izlaska čitamo ovo: "Kad se na putu Mojsije zaustavio da prenoći, na njega je navalio Jahve da ga ubije." (4) Zašto je Bog bio spreman bez oklijevanja ubiti svojeg slugu koji je trebao biti Njegov instrument u neprijateljskom egipatskom okruženju?
Nastavak priče otkriva nam da je problem bio u neobrezanju Mojsijevog sina. Sipora je doslovno u posljednjim trenucima dograbila oštar kremen i obrezala sina, dotaknuvši krvavom kožicom Mojsijeve noge. Tim činom zaustavila je Božju ruku i spasila njegov život.
Ljudi koji ne poznaju Boga i Njegove putove, ali su grijači crkvenih klupa, u naoko nevažnom obrezanju ne bi vidjeli veliki problem. Isto kao što ga ne vide ni u neposlušnosti Božjim zapovijedima i obećanjima za vjernike Novog saveza. Sigurno bi rekli da bi važnost Mojsijevog poziva i službe nadmašila propust minornog čina obrezanja. Možda se to obrezanje moglo ostaviti za kasnije, nakon što bi Mosjije izveo čudesne znakove i skršio faraonov tvrdoglavi otpor.
Obrezanje sina bila je sitnica koja to nije. To je bila zapovijed koja je trebala biti izvršena u realnom vremenu, isto kao što su vrijeme i mjesto imali čudesni znakovi, izbavljenje iz egipatskog ropstva i odlazak u obećanu zemlju. Bog je smrtno ozbiljan u vezi svoje riječi! Bio je spreman zaustaviti veliku ofenzivu na Egipat i izbaciti iz stroja svojeg glavnog vojnika u tom trenutku. Naravno, na njegovo mjesto došao bi netko drugi, ali Mojsijeva priča bi prerano završila.
Nema komentara:
Objavi komentar