Kvartet u sinagogi

U trinaestom poglavlju Lukinog evanđelja opisano je Isusovo djelovanje u sinagogi. Iz ovog izvještaja možemo puno toga naučiti i prepoznati u današnjem vremenu. Nekima od nas možda će se i otvoriti oči razumijevanja određenih situacija u kojima se nalazimo, ili neki nama poznati ljudi. 

Scenarij iz sinagoge otkriva nam, rekao bi, nerazdvojni kvartet na duhovnoj sceni. Svaki od aktera priča nam svoju priču i šalje određenu poruku. U događaju iz sinagoge sudjelovao je kvartet koji sačinjavaju Isus, osoba u potrebi, religiozni službenik i demon.

Tako u desetom stihu saznajemo da je Isus u subotu učio u jednoj sinagogi, a tamo se nalazila žena opsjednuta duhom koji je začetnik bolesti. Krenimo od žene koja je sinonim osobe u potrebi. Ona je osamnaest godina, a mogla je još toliko, uzaludno dolazila i odlazila iz sinagoge. Prag je prekoračila zgrčena od bolesti, a preko istog praga je izlazila van jednako bolesna. Vjerojatno je gajila pritajenu nadu u promjenu, ali očito je da osamnaest godina nije bilo impulsa koji bi potaknuo promjenu. Vidjet ćemo kasnije i zašto.

Ova žena slika je prosječnih crkvenih posjetitelja. Neki od njih gaje nadu u promjenu, a neki od njih su prihvatili laž koju im serviraju oni koji su istom, ako ne i gorem stanju, da je takvo nešto Božja volja, čak i blagoslov. Znate, to je ona priča kad se ljudima kaže da je sotonska tlaka nešto poželjno i za izgradnju dobrodošlo.

Drugi akter kvarteta je Isus Krist. U dvanaestom stihu saznajemo da On nije bio zadovoljan stanjem te žene i nije joj priopćio kako je osamnaest godina sotonske tlake nešto što ju je izgradilo. Naprotiv, mi vidimo tri karakteristična obrasca Isusovog djelovanja. Luka kaže da je Isus opazi ženu, pozvao je i djelovao s namjerom da joj stanje popravi na bolje. Tako djeluje biblijski Isus, opaža osobu u potrebi, progovara joj i djeluje! Namjerno sam istaknuo prefiks biblijski zato što danas postoji i crkvenjačka, religiozna verzija Isusa, ali to nije Isus iz Biblije.

Kad se ljudi suoče s djelovanjem biblijskog Isusa, onda dolazi do onog što se dogodilo spomenutoj ženi: "Ona se odmah uspravila i počela slaviti Boga!" (13) Vidite, u religioznoj mrtvačnici, bez Božje nazočnosti i sile, ova žena bila je osuđena na takvo negativno stanje. Možda su i neki od nas u takvoj situaciji. Pet, deset, dvadeset ili više godina pohađamo današnje sinagoge, ono što zovemo crkva i trpimo sotonsku tlaku, nemoćni izaći iz đavolskog kola smrti.

Treći akter je demon, ovdje nazvan duh koji začinje bolest. Ovo nam nije moglo biti jasnije otkriveno. Eksplicitno je rečeno da je sotonski duh izazivač bolesti i zato imajmo to na umu kad nam neki "dušebrižnik" kaže da je to ili nešto slično Božja volja za naš život.

No, nešto drugo je u fokusu. Vidimo da je demon bio izrazito zadovoljan stanjem i duhovnim okružjem u kojem je ova žena provela osamnaest godina, a mnogi u takvom nečem provedu i cijeli život. On se nije plašio teritorija sinagoge, isto kao što se i danas ne plaši zgrada i prigodnih natpisa "Crkva ova ili ona". On se u sinagogi osjećao kao kod kuće, dobrodošlo i neugroženo. Zajedno bi došao sa ženom u sinagogu, zajedno bi s njom slušao religiozni program i zajedno bi s njom otišao kući. I tako osamnaest godina, a moglo je i cijeli njezin život. Što je više takvih mjesta i duhovnih mrtvačnica, sotona je zadovoljniji.

Četvrti akter je nadstojnik sinagoge. On je slika tipičnog religioznog službenika. On otključava sinagogu ili dvoranu, održi svoj religiozni performans i na kraju kaže "Vidimo se iduće subote ili nedjelje u isto vrijeme!" i nakon toga zaključa dvoranu. Nadstojnik iz izvještaja jako se naljutio na Isusa zato što je ženu ozdravio u subotu. To je tipični religiozni formalizam, gdje je program važniji od stanja ljudi.

Recimo, ovog službenika ili njegove prethodnike nije ni malo diralo to što je ova žena osamnaest godina bila u lošem stanju, a izgledno je da je još ljudi koji su pohađali sinagogu bilo porobljeno. Isto je i danas. Hladni, bešćutni, ugojeni i nezainteresirani plaćenici brinu samo o programu. Važno im je da "tim za slavljenje" dobro odsvira note, da razglas ne pukne, da su zavjese uredno izglačane i da mašinerija savršeno funkcionira. Nije ih briga za gladne, bolesne ili porobljene polaznike "programa sinagoge". Demoni ih mogu jahati kao i ženu iz sinagoge unedogled, a oni neće okom trepnuti zbog toga.

Lakrdiju je prekinuo Gospodin Isus, a i današnje želi okončati. Ljudi trebaju susresti i život predati biblijskom Isusu i biti ispunjeni Njegovim Duhom, a ne duhom sinagoge. Duhovne mrtvačnice su upravo to što im i naziv kaže, groblje religioznih predrasuda i krivih učenja, mjesta bez nade za žive mrtvace koji godinama gledaju religiozni performans, bez izgleda za promjenom na bolje.

Kvartet sastavljen od Isusa, osobe u potrebi, demona i religioznih službenika je stalno na sceni i više - manje sve se odvija u tom okviru. Za nikoga od nas nije dobro da budemo u položaju bolesne žene ili pod utjecajem nadstojnika sinagoge i njegovih današnjih pandana. To nije scenarij Božje volje za naše živote.