Ulazak u duhovna područja vladavine demonskih poglavarstava i vlasti iznad sela, gradova, država i kontinenata, njihovo svezivanje i lišavanje duhovnog utjecaja na ljude, molitvene duhovne borbe u kojima se nastoji doći do proboja i probuđenja, otkrivanje skrivenih demonskih položaja koji sprečavaju napredak Božjeg kraljevstva na zemlji, kajanje kršćana za grijehe nacije kojima pripadaju i druga slična terminologija obilježavaju učenja koja možemo svesti pod zajednički nazivnik - duhovno ratovanje u nebeskim prostorima. Popularnost i zanimanje koje pobuđuje ovo učenje u šarolikim kršćanskim krugovima svakako zaslužuje pomnu biblijsku provjeru.
Suočavamo li se s ozbiljnim i odgovornim duhovnim djelovanjem koje je utemeljeno na Pismu, ili je riječ o lažnom učenju koje promiče nebiblijske tehnike, od strane kvalitetnog biblijskog komentatora nazvane "tehnologija Rata zvijezda", prema istoimenom filmu znanstvene fantastike. Kad se slušaju ili čitaju propovijedi učitelja molitvene borbe, stječe se dojam da je njihovo poznavanje skrivenih tajni duhovnog svijeta isto, ako ne i veće od samih anđela. Oni o tome govore s velikom sigurnošću, autoritetom i detaljnom preciznošću u opisu svojih viđenja, za koja tvrde da su nadahnuta Svetim Duhom. Nije naodmet spomenuti da se knjige s takvom i sličnom tematikom prodaju u visokoj nakladi diljem svijeta.
Učitelji molitvene borbe redovito se koriste s nekoliko biblijskih stihova i poglavlja, koje vade iz konteksta okolnosti i svrhe u kojima su izrečeni. Također, skloni su donošenju izjava koje ne potkrepljuju Pismom. Bez obzira na to, zahtijevaju da ih slušatelji bezpogovorno prihvate kao autoritativnu i nepogrešivu objavu.
Pogledajmo izjavu Johna Mulindea, jednog od propovjednika molitvene borbe: "Kao što sam rekao, đavao može izdržati propovijed. Također, može te pustiti da evangeliziraš ili prorokuješ. Možeš biti apostol u mnogim nacijama, no, počneš li moliti efektivno i u pravednosti, onda počinju nevolje." Ovo je uvodna izjava u seriju njegovih učenja na temu duhovne borbe. Već i ovako, na prvi pogled, ove riječi blago rečeno izazivaju čuđenje onih kršćana koji su poslušni Kristovoj zapovijedi i predano propovijedaju Evanđelje, vjerom se oslanjajući na djelovanje sile Svetog Duha kroz duhovne darove.
Ovaj učitelj kao da kaže: "Možda i nije loše da kršćani propovijedaju, ali to je staromodna tehnika naviještanja Evanđelja! Postoji nešto učinkovitije, bez čega neće biti napretka Božjeg kraljevstva!" Spominjanje efektivne i pravedne molitve također je u vrlo čudnom kontekstu. Ona je prema Mulindeu prisutna isključivo u duhovnom ratovanju. U cijeloj seriji propovijedi na temu duhovnog ratovanja ovaj učitelj propovijedanje Evanđelja uopće ne spominje. Cilj duhovne borbe je slabljenje ili potpuno uništenje utjecaja koji demonska poglavarstva i vlasti imaju na ljude u svijetu koji ne poznaju Krista.
Mulinde kaže: "Kad govorimo o probuđenju, to znači da moramo duhovno ratovati i nadvladati duhove tame koji vladaju nad nacijama u duhu. Samo onda će plod ratovanja biti manifestiran u vidljivom području." Mulinde se, kao i ostali učitelji iz tog miljea, poziva na šesto poglavlje Poslanice Efežanima u kojem Pavao opisuje kršćansku bojnu opremu.
Prije nego vidimo što Pavao zapravo uči, razmotrimo kroz svjetlo Božje riječi gore spomenutu teoriju. Ona zvuči vrlo duhovno i spektakularno, ali nema nikakvo uporište u Bibliji. Kad bismo učitelje duhovnog ratovanja zamolili da nam pokažu barem jedan primjer u Novom Savezu gdje Isus, apostoli ili bilo koji vjernik koristi njihove ratničke molitvene tehnike, što bi se dogodilo? Doslovno ništa, jer na nikoga ne bi mogli pokazati prstom i reći "Evo, ovaj vjernik je u molitvi svezivao demonska poglavarstva i vlasti iznad grada ili nacije. Zato mi to danas nasljedujemo vjerom!" U tome i je temeljni problem sa ovim i sličnim učenjima.
Demoni imaju dobro organiziranu duhovnu hijerarhiju. Oni vladaju nad životima ljudi koji se nisu obratili i prihvatili Spasitelja. Što se treba dogoditi da se ljudima pruži mogućnost izbavljenja iz sotoninog kraljevstva? To je toliko važno pitanje da ga ne možemo prenaglasiti. Isus, apostoli i ostali vjernici zabilježeni u knjigama Novog saveza činili su samo jednu stvar - propovijedali su Evanđelje! To je uključivalo i ozdravljenje bolesnika, izgon zlih duhova iz ljudi i činjenje znakova i čudesa, koji su ljude upućivali na obraćenje i vjeru u živog Boga. Suočeni s istinom koju je Sveti Duh objavio, ljudi otvorenog srca prihvatili su Krista i tako bili spašeni od vlasti duhovne tame. To je bilo jedino sredstvo u ono vrijeme, to je jedino sredstvo i danas (Rimljanima 10:14-17; 1. Korinćanima 1:21).
Apostol Pavao napisao je trinaest poslanica vjernicima Novog saveza, a u Knjizi Djela možemo vidjeti opis njegovog duhovnog djelovanja. Kao što znamo, ljudi su pisali biblijske izvještaje nadahnuti Svetim Duhom (2. Petrova 1:21,22). Zar je moguće da apostoli i svi drugi zabilježeni vjernici nisu dobili "super - otkrivenje" o učinkovitim tehnikama duhovnog ratovanja koje se danas naučavaju? Ukoliko oni to nisu trebali znati, tko onda je? Sveti Duh je kroz knjige Novog saveza objavio konačnu Božju volju za Crkvu i svaki vid njezinog duhovnog djelovanja. Molitvena borba nigdje nije spomenuta u kontekstu kako se to danas naučava. To je maštovito i krivo učenje, protivno Pismu.
Pogledajmo dva primjera iz Djela. Pavao je boravio u Efezu, gradu koji je bio sjedište Artemidinog kulta, u čijoj je duhovnoj pozadini bilo demonsko poglavarstvo. U izvještaju iz devetnaestog poglavlja nigdje ne vidimo da je Pavao okupio vjernike i počeo obilaziti okolo Artemidinog hrama, vežući i tjerajući teritorijalnog demona koji je nadzirao ovaj kult, kako bi oslabio njegov negativni duhovni utjecaj na tamošnju regiju. Upravo suprotno, apostol je, kao i uvijek, propovijedao Evanđelje. Takvo djelovanje je omogućilo da osvjedočenje Svetog Duha dođe na ondašnje stanovnike i razvila se snažna Crkva.
U četvrtom poglavlju opisani su događaji neposredno nakon čudesnog ozdravljenja hromog prosjaka pred vratima Krasna u Jeruzalemu. Ovo čudo je imalo tako snažan duhovni utjecaj na grad, da su religiozni vođe priveli Petra i Ivana, zaprijetivši im da više ne propovijedaju o Isusovom imenu. Apostoli su pušteni na slobodu i odmah su otišli izvijestiti druge vjernike što se događalo za vrijeme ispitivanja.
Kako je izgledao odgovor Crkve na novonastalu okolnost? Jesu li počeli ratovati u molitvi protiv demonskih sila koje su ih kroz religiozno svećenstvo nastojale uplašiti, kako se ne bi usudili narodu propovijedati silu Isusovog imena? Ne! U dvadeset devetom stihu vidimo da su se u molitvi obratili Bogu, tražeći od Njega neustrašiv duh u propovijedanju Evanđelja. Pogledajmo sad drugi dio njihove molitve: "Pruži ruku da se u imenu tvog svetog sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci." (30) Uočavamo njihovo usmjerenje prema propovijedanju Evanđelja i htijenje da se sila Svetog Duha u Isusovom imenu očituje kroz ozdravljenja i čudesne znakove. To je bila molitva u skladu s Božjom voljom.
Napomena: citati Johna Mulindea uzeti su iz njegove serije propovijedi "Combat in the heavenlies".
Suočavamo li se s ozbiljnim i odgovornim duhovnim djelovanjem koje je utemeljeno na Pismu, ili je riječ o lažnom učenju koje promiče nebiblijske tehnike, od strane kvalitetnog biblijskog komentatora nazvane "tehnologija Rata zvijezda", prema istoimenom filmu znanstvene fantastike. Kad se slušaju ili čitaju propovijedi učitelja molitvene borbe, stječe se dojam da je njihovo poznavanje skrivenih tajni duhovnog svijeta isto, ako ne i veće od samih anđela. Oni o tome govore s velikom sigurnošću, autoritetom i detaljnom preciznošću u opisu svojih viđenja, za koja tvrde da su nadahnuta Svetim Duhom. Nije naodmet spomenuti da se knjige s takvom i sličnom tematikom prodaju u visokoj nakladi diljem svijeta.
Učitelji molitvene borbe redovito se koriste s nekoliko biblijskih stihova i poglavlja, koje vade iz konteksta okolnosti i svrhe u kojima su izrečeni. Također, skloni su donošenju izjava koje ne potkrepljuju Pismom. Bez obzira na to, zahtijevaju da ih slušatelji bezpogovorno prihvate kao autoritativnu i nepogrešivu objavu.
Pogledajmo izjavu Johna Mulindea, jednog od propovjednika molitvene borbe: "Kao što sam rekao, đavao može izdržati propovijed. Također, može te pustiti da evangeliziraš ili prorokuješ. Možeš biti apostol u mnogim nacijama, no, počneš li moliti efektivno i u pravednosti, onda počinju nevolje." Ovo je uvodna izjava u seriju njegovih učenja na temu duhovne borbe. Već i ovako, na prvi pogled, ove riječi blago rečeno izazivaju čuđenje onih kršćana koji su poslušni Kristovoj zapovijedi i predano propovijedaju Evanđelje, vjerom se oslanjajući na djelovanje sile Svetog Duha kroz duhovne darove.
Ovaj učitelj kao da kaže: "Možda i nije loše da kršćani propovijedaju, ali to je staromodna tehnika naviještanja Evanđelja! Postoji nešto učinkovitije, bez čega neće biti napretka Božjeg kraljevstva!" Spominjanje efektivne i pravedne molitve također je u vrlo čudnom kontekstu. Ona je prema Mulindeu prisutna isključivo u duhovnom ratovanju. U cijeloj seriji propovijedi na temu duhovnog ratovanja ovaj učitelj propovijedanje Evanđelja uopće ne spominje. Cilj duhovne borbe je slabljenje ili potpuno uništenje utjecaja koji demonska poglavarstva i vlasti imaju na ljude u svijetu koji ne poznaju Krista.
Mulinde kaže: "Kad govorimo o probuđenju, to znači da moramo duhovno ratovati i nadvladati duhove tame koji vladaju nad nacijama u duhu. Samo onda će plod ratovanja biti manifestiran u vidljivom području." Mulinde se, kao i ostali učitelji iz tog miljea, poziva na šesto poglavlje Poslanice Efežanima u kojem Pavao opisuje kršćansku bojnu opremu.
Prije nego vidimo što Pavao zapravo uči, razmotrimo kroz svjetlo Božje riječi gore spomenutu teoriju. Ona zvuči vrlo duhovno i spektakularno, ali nema nikakvo uporište u Bibliji. Kad bismo učitelje duhovnog ratovanja zamolili da nam pokažu barem jedan primjer u Novom Savezu gdje Isus, apostoli ili bilo koji vjernik koristi njihove ratničke molitvene tehnike, što bi se dogodilo? Doslovno ništa, jer na nikoga ne bi mogli pokazati prstom i reći "Evo, ovaj vjernik je u molitvi svezivao demonska poglavarstva i vlasti iznad grada ili nacije. Zato mi to danas nasljedujemo vjerom!" U tome i je temeljni problem sa ovim i sličnim učenjima.
Demoni imaju dobro organiziranu duhovnu hijerarhiju. Oni vladaju nad životima ljudi koji se nisu obratili i prihvatili Spasitelja. Što se treba dogoditi da se ljudima pruži mogućnost izbavljenja iz sotoninog kraljevstva? To je toliko važno pitanje da ga ne možemo prenaglasiti. Isus, apostoli i ostali vjernici zabilježeni u knjigama Novog saveza činili su samo jednu stvar - propovijedali su Evanđelje! To je uključivalo i ozdravljenje bolesnika, izgon zlih duhova iz ljudi i činjenje znakova i čudesa, koji su ljude upućivali na obraćenje i vjeru u živog Boga. Suočeni s istinom koju je Sveti Duh objavio, ljudi otvorenog srca prihvatili su Krista i tako bili spašeni od vlasti duhovne tame. To je bilo jedino sredstvo u ono vrijeme, to je jedino sredstvo i danas (Rimljanima 10:14-17; 1. Korinćanima 1:21).
Apostol Pavao napisao je trinaest poslanica vjernicima Novog saveza, a u Knjizi Djela možemo vidjeti opis njegovog duhovnog djelovanja. Kao što znamo, ljudi su pisali biblijske izvještaje nadahnuti Svetim Duhom (2. Petrova 1:21,22). Zar je moguće da apostoli i svi drugi zabilježeni vjernici nisu dobili "super - otkrivenje" o učinkovitim tehnikama duhovnog ratovanja koje se danas naučavaju? Ukoliko oni to nisu trebali znati, tko onda je? Sveti Duh je kroz knjige Novog saveza objavio konačnu Božju volju za Crkvu i svaki vid njezinog duhovnog djelovanja. Molitvena borba nigdje nije spomenuta u kontekstu kako se to danas naučava. To je maštovito i krivo učenje, protivno Pismu.
Pogledajmo dva primjera iz Djela. Pavao je boravio u Efezu, gradu koji je bio sjedište Artemidinog kulta, u čijoj je duhovnoj pozadini bilo demonsko poglavarstvo. U izvještaju iz devetnaestog poglavlja nigdje ne vidimo da je Pavao okupio vjernike i počeo obilaziti okolo Artemidinog hrama, vežući i tjerajući teritorijalnog demona koji je nadzirao ovaj kult, kako bi oslabio njegov negativni duhovni utjecaj na tamošnju regiju. Upravo suprotno, apostol je, kao i uvijek, propovijedao Evanđelje. Takvo djelovanje je omogućilo da osvjedočenje Svetog Duha dođe na ondašnje stanovnike i razvila se snažna Crkva.
U četvrtom poglavlju opisani su događaji neposredno nakon čudesnog ozdravljenja hromog prosjaka pred vratima Krasna u Jeruzalemu. Ovo čudo je imalo tako snažan duhovni utjecaj na grad, da su religiozni vođe priveli Petra i Ivana, zaprijetivši im da više ne propovijedaju o Isusovom imenu. Apostoli su pušteni na slobodu i odmah su otišli izvijestiti druge vjernike što se događalo za vrijeme ispitivanja.
Kako je izgledao odgovor Crkve na novonastalu okolnost? Jesu li počeli ratovati u molitvi protiv demonskih sila koje su ih kroz religiozno svećenstvo nastojale uplašiti, kako se ne bi usudili narodu propovijedati silu Isusovog imena? Ne! U dvadeset devetom stihu vidimo da su se u molitvi obratili Bogu, tražeći od Njega neustrašiv duh u propovijedanju Evanđelja. Pogledajmo sad drugi dio njihove molitve: "Pruži ruku da se u imenu tvog svetog sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci." (30) Uočavamo njihovo usmjerenje prema propovijedanju Evanđelja i htijenje da se sila Svetog Duha u Isusovom imenu očituje kroz ozdravljenja i čudesne znakove. To je bila molitva u skladu s Božjom voljom.
Napomena: citati Johna Mulindea uzeti su iz njegove serije propovijedi "Combat in the heavenlies".
Nema komentara:
Objavi komentar