Slagalicu idealnog vjernika završavam s Petrom, Pavlom i Gospodinom Isusom Kristom, upravo tim redom. Kad god čitam Petrove dogodovštine iz Evanđelja i Knjige Djela, uvijek nekako imam dojam da je on refleksija sviju nas. Bio je spontan čovjek, jezik mu je ponekad bio brži od pameti, istrčavao je naprijed dok su drugi kalkulantski sjedili i čekali razvoj događaja, znao je gorko zaplakati i uprskati stvari, ali uvijek je volio Gospodina i slijedio ga je.
Kad je na olujnom moru sjedio s drugim učenicima u čamcu i ugledao Isusa kako stoji na vodi, čuo je Njegov poziv "Dođi!" Spontano je počeo u vjeri hodati po vodi, oslonjen samo na riječ "Dođi!" Uplašila ga je silina vjetra i počeo je tonuti, ali on je hodao po vodi. Na tome je naglasak, a ne da se usput neplanirano okupao. Ostali učenici su ostali suhi, ali zato nisu iskusili hod u vjeri. Hvala ti Petre na hrabrosti koju smo pozvani nasljedovati, iako se i sami ponekad okupamo, onda kad skrenemo pogled s Krista.
Petar je na dan Pentekosta bio kršten Svetim Duhom i hrabro je ustao u vjeri, javno stao i propovijedao Evanđelje. Za sve one koji dvoje oko toga djeluje li Bog i danas kroz duhovne darove, ozdravljenja i čudesa, preporuka je da prouče što je Petar učinio na vratima Krasna, u Lidi i Jopi. Sila Isusovog imena je kroz njegovu vjeru podigla na noge hromog čovjeka od rođenja, Eneju koji je osam godina ležao u krevetu i uskrsnula od mrtvih Tabitu.
Bog nam je kroz Pavla objavio trinaest pisama Crkvama. Doktrina, pravila, upute, sve što trebamo znati u vezi funkcioniranja u Kristu, koncepta crkve, sastanka, međusobnih odnosa, imenujmo bilo što, to nam je po Svetom Duhu objavljeno kroz Pavla. On sam dao je vrlo smionu izjavu "da trebamo nasljedovati njega, kao što on nasljeduje Krista". Pavao je prototip vjernika Novog saveza. Ako naša doktrina i praksa nije istovjetna Pavlovoj, mi ne možemo biti Kristovi nasljedovatelji. Možda smo uspješni nasljedovatelji neke denominacije, glamurozne marketinške službe, pokreta, učenja nekih ljudi, ali bez poslušnosti Kristovim standardima upućenima kroz Pavla nismo povezani s Glavom.
I na kraju naravno, naš Gospodin i Spasitelj. On je u svojoj zemaljskoj službi demonstrirao sve što sam nabrojao o Abrahamu, Mojsiju, Davidu, Petru i Pavlu, kao i svim znanim i neznanim junacima vjere. On nam je u pustinjskoj kušnji pokazao da se protiv Sotone moramo boriti izgovorenom Božjom riječi, pokazao nam je da ne trebamo ustupiti pred ljudskim naukama, pozvao nas je da nosimo svaki dan križ, otvoreno nam je rekao da vjera nije igra i da trebamo izračunati jesmo li spremni na to, otvoreno nam je rekao da će nas mrziti zbog Njegovog imena, otkrio nam je da se Njegov Duh bori protiv svijeta i pobjeđuje ga. Naposljetku, na križu Golgote potvrdio nam je da je spreman ići do kraja u izvršenju Božje volje.
Ivan kaže u prvoj poslanici "da moramo biti kao i On u ovome svijetu". (4:17) Grčka riječ touto koja je prevedena kao on znači isti. Onaj tko ima Kristov Duh i Kristovu riječ u svojem srcu ne može učiti i praktiicrati bilo što suprotno od toga. Ako smo vjerom uši u Njega, mi smo dio Njegovog Tijela, a On je Glava. Tijelo radi samo ono što glava odluči, pokorava se tome, reagira na poticaje, jednostavno odražava misao i stav glave.
Nema komentara:
Objavi komentar