Postoje dvije vrste vida: tjelesni i duhovni. To znači da postoje i dvije vrste stvarnosti koje mogu vidjeti: vidljiva i nevidljiva. Tjelesni pogled vezan je isključivo za vidljivu dimenziju. Vidimo li pred sobom neki predmet, tad vjerujemo da se nalazi na tom mjestu. Sigurni smo u to i nitko nam to ne treba posebno dokazivati. Vjerujemo zato što vidimo! Svaki čovjek ima tu vrstu naravne vjere koja je ograničena na vidljivo.
Duhovna dimenzija je nadmoćnija od vidljive. U poslanici Hebrejima 11:3 saznajemo da je vidljivo stvoreno iz nevidljivog. Unatoč tome, većini ljudi ono vidljivo puno je stvarnije i lakše pojmljivo od onog duhovnog. Koji je razlog tome? Duhovna smrt koja vlada srcima onih koji nisu rođeni od vode i Svetog Duha. Naime, u stanju duhovne smrti čovjek je između ostalog i duhovno slijep za stvari Božjeg kraljevstva. On ih je možda saznao posredstvom čujne ili pisane obavijesti, ali one su mu unatoč tome daleke i nestvarne. Upravo zato je Isus istaknuo važnost novog rođenja ispred svega ostalog: „Tko se ne rodi odozgor, taj ne može vidjeti Božje kraljevstvo.“ (Ivan 3:3) Zanimljiva je grčka riječ eido koja se koristi za pojam gledanja. Ona znači: razumjeti, biti svjestan nečega, uzeti u obzir, osjećati ili razmišljati. Duhovno vidjeti u biblijskom kontekstu znači imati otkrivenje istine Božje riječi. Biblija je pisana riječ na papiru. Svatko je može čitati tjelesnim očima, ali primiti otkrivenje samo oni koji se pokore pred osobom koja je njezino utjelovljenje - Gospodinom Isusom Kristom.
Duhovna dimenzija je nadmoćnija od vidljive. U poslanici Hebrejima 11:3 saznajemo da je vidljivo stvoreno iz nevidljivog. Unatoč tome, većini ljudi ono vidljivo puno je stvarnije i lakše pojmljivo od onog duhovnog. Koji je razlog tome? Duhovna smrt koja vlada srcima onih koji nisu rođeni od vode i Svetog Duha. Naime, u stanju duhovne smrti čovjek je između ostalog i duhovno slijep za stvari Božjeg kraljevstva. On ih je možda saznao posredstvom čujne ili pisane obavijesti, ali one su mu unatoč tome daleke i nestvarne. Upravo zato je Isus istaknuo važnost novog rođenja ispred svega ostalog: „Tko se ne rodi odozgor, taj ne može vidjeti Božje kraljevstvo.“ (Ivan 3:3) Zanimljiva je grčka riječ eido koja se koristi za pojam gledanja. Ona znači: razumjeti, biti svjestan nečega, uzeti u obzir, osjećati ili razmišljati. Duhovno vidjeti u biblijskom kontekstu znači imati otkrivenje istine Božje riječi. Biblija je pisana riječ na papiru. Svatko je može čitati tjelesnim očima, ali primiti otkrivenje samo oni koji se pokore pred osobom koja je njezino utjelovljenje - Gospodinom Isusom Kristom.
Isusov učenik Toma imao je problem s gledanjem i vjerovanjem. Nije bio prisutan kad su ostali učenici ugledali uskrslog Krista. Kad je čuo vijest o tome reagirao je tjelesno: „Neću vjerovati dok ne vidim!“ Božja milost mu je izašla u susret. Isus je stao pred njega, pokazao mu rane na svom tijelu. U trenutku kad su tjelesne oči registrirale da je uskrsli Krist stvaran, povikao je: „Vjerujem!“ Isus ga je pozvao da ne bude više nevjernik nego vjernik. Pri tom je naglasio nešto vrlo važno za nas danas: „Vjeruješ zato što me vidiš! Blagoslovljeni su oni koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!“ (Ivan 20:29) Ne smijemo se povoditi za Tominim primjerom i tražiti vidljivo očitovanje nevidljivih stvarnosti Božjeg kraljevstva. Njemu je Bog izvanredno izašao u susret, no to nikako nije obrazac kasnijeg Božjeg djelovanja. Isus jasno kaže, odonda, ljudi moraju početi i nastaviti vjerovati bez gledanja, tj. traženja vidljivih dokaza. Tada će biti blagoslovljeni. Suverena je Božja odluka hoće li ili neće nekome vidljivo otkriti ponešto od duhovnih stvarnosti.
Apostol Pavao donio je recept za kršćanski život: „Krećemo se, naime, u području vjere, a ne u području gledanja.“ (2. Korinćanima 5:7) Kretati se u području vjere znači doslovno duhom, dušom i tijelom prihvatiti istinu Božje riječi kao jedini suvereni standard, autoritet i mjerodavni pokazatelj. To ne znači skrenuti u negativnu fanatičnost i početi ignorirati ono vidljivo. Sotona je bog ovog svijeta u kojem živimo. Slika koju nam postavlja pred oči redovito je negativna, obeshrabrujuća i demotivirajuća. On želi da povjerujemo kako je to stvarnost na koju smo osuđeni i koja neće biti promijenjena u našem slučaju. No, mi znamo da nas Isus poziva da slušamo Njegov glas. Svaka vidljiva stvarnost može biti promijenjena djelovanjem nevidljive.
Pogledajmo na jednom primjeru iz Isusove zemaljske službe kako je blagoslovljeno kad čovjek vjeruje u ono što Isus kaže, a ne ono što oči vide. Nadstojnik sinagoge Jair imao je kći na umoru. Pozvao je Isusa da se pomoli za dijete i krenuli su zajedno prema njegovoj kući. Pretekli su ih uplakani ukućani koji su Jairu javili tužnu vijest: „Dijete je umrlo.“ To je bila slika onog vidljivog i nedvojbeno stvarnog stanja. No, postoji viša stvarnost. Jair je mogao reći Isusu: „Pusti Učitelju, hvala ti na spremnosti da pomogneš, ali prekasno je!“ Isus se nije osvrnuo na ono vidljivo. On je bio vjernik u Božju riječ, kretao se u području vjere. Uplakanom ocu uputio je riječi: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ Drugim riječima, nemoj dopustiti da ono što vidiš i čuješ o stanju tvog djeteta pokoleba tvoju vjeru! Zatražio si moju pomoć i ja ću djelovati na temelju Božjeg obećanja da ću spasiti svakoga tko me zazove vjerom!
Ni smrt ne može spriječiti Gospodina da djeluje tamo gdje je vjera prisutna. Isus je prišao tijelu mrtve djevojčice i vjerom izgovorio: „Djevojčice, ja ti govorim, ustani!“ Nevidljivo mijenja vidljivo. Životni duh ušao je u mrtvo tijelo i čudo se dogodilo!
Što god s negativnim predznakom vidimo tjelesnim očima u svom životu, znajmo da postoji i nevidljiva dimenzija Božjeg kraljevstva. Tamo se nalazi spasenje po vjeri u Isusa Krista. Neka nam Sveti Duh donese otkrivenje veličanstvene sile uskrslog Krista, kako bismo počeli vjerovati u sliku koju pred naše oči stavlja Bog. Ona je za razliku od vidljive stvarnosti ovog svijeta ohrabrujuća, poticajna, puna nade i blagoslovljena.
Nema komentara:
Objavi komentar