U prethodnim člancima vidjeli smo da je djelovanje kroz čuda i znakove Božja volja za Kristovo Tijelo. Sve ono što smo dosad proučili mogli bi zaokružiti ovom Pavlovom izjavom koju je dao u završnom obraćanju rimskim kršćanima: "Ne usuđujem se reći nešto od onoga što Krist nije po meni učinio za obraćenje pogana riječju i djelom, snagom čudesnih znakova i silom Svetog Duha." (15:18,19)
Pavao je u svojoj teologiji i praksi imao spojene sve elemente Božje volje (riječ, djelo, silu Svetog Duha i snagu čudesnih znakova). Činjenica je da mnogi ljudi iz židovskog i poganskog miljea nisu prepoznali Božju ruku u službi ovog čovjeka, ali indikativno je da oba tabora duhovnog svijeta jesu. Pri tom ne mislim prvenstveno na Božji tabor zato što je Krist osobno pozvao Pavla i bio s njim od početka do kraja.
Pogledajmo što se dogodilo u Efezu. U devetnaestom poglavlju Knjige Djela spomenuta su mnoga čuda koja je Bog činio preko Pavlovih ruku. Za neka od njih bilo je dovoljno da su ljudi stavljali na bolesnike rupce za znoj ili pregače koje su dotakle Pavlovo tijelo. Bog je prepoznavanje i poštivanje svojeg sluge od strane nevjernih ljudi nagradio s uništenjem bolesti i oslobođenjem od zlih duhova (11,12).
U trinaestom stihu na scenu su stupili imitatori. U ovom slučaju to su bili neki Židovi, sedam sinova Skeve, velikog židovskog svećenika. Oni su vidjeli što Pavao čini i mislili su da ne postoji zapreka da se i oni okušaju: "Neki Židovi, koji su naokolo obilazili i zaklinjali zle duhove, pokušali su nad opsjednutima zvati ime Isusovo ovim riječima: 'Zaklinjem vas Isusom kojeg Pavao navješćuje'!"
Demone su prozivali, demoni su im se i odazvali, iako ne onako kako su zamišljali: "Ali im zli duh odvrati: 'Isusa poznajem i znam tko je Pavao. A tko ste vi?'" (15,16) Demon je jako dobro znao tko je Pavao. Imao je respekt prema njemu zato što je znao da je ozbiljan vjernik i Kristov sljedbenik. Pavao se s demonima susretao u svakom gradu ili selu, a oni su znali da je "ozbiljan igrač", a ne religiozni pozer. Pitanjem "A tko ste vi?" zapravo je tim ljudima poručio da oni nisu u Pavlovoj duhovnoj ligi. On se nije pokoravao Isusovom imenu koje je izgovoreno iz srca i usta ljudi koji ne poznaju živog Boga.
U nastavku vidimo kako je demon očitao lekciju ovim ljudima. Kroz tijelo opsjednutog čovjeka je nasrnuo na njih, nadvladao ih i iskalio toliku silu da su goli i izranjavani pobjegli iz kuće (16). Bog je iskoristio čak i ovaj događaj kao vrstu znaka, iako su glavni akteri bili religiozni ljudi i demon. U sedamnaestom stihu saznajemo da su za događaj čuli svi stanovnici Efeza, Židovi i Grci, obuzeo ih je strah, a veličalo se ime Gospodina Isusa.
Pavao je u svojoj teologiji i praksi imao spojene sve elemente Božje volje (riječ, djelo, silu Svetog Duha i snagu čudesnih znakova). Činjenica je da mnogi ljudi iz židovskog i poganskog miljea nisu prepoznali Božju ruku u službi ovog čovjeka, ali indikativno je da oba tabora duhovnog svijeta jesu. Pri tom ne mislim prvenstveno na Božji tabor zato što je Krist osobno pozvao Pavla i bio s njim od početka do kraja.
Pogledajmo što se dogodilo u Efezu. U devetnaestom poglavlju Knjige Djela spomenuta su mnoga čuda koja je Bog činio preko Pavlovih ruku. Za neka od njih bilo je dovoljno da su ljudi stavljali na bolesnike rupce za znoj ili pregače koje su dotakle Pavlovo tijelo. Bog je prepoznavanje i poštivanje svojeg sluge od strane nevjernih ljudi nagradio s uništenjem bolesti i oslobođenjem od zlih duhova (11,12).
U trinaestom stihu na scenu su stupili imitatori. U ovom slučaju to su bili neki Židovi, sedam sinova Skeve, velikog židovskog svećenika. Oni su vidjeli što Pavao čini i mislili su da ne postoji zapreka da se i oni okušaju: "Neki Židovi, koji su naokolo obilazili i zaklinjali zle duhove, pokušali su nad opsjednutima zvati ime Isusovo ovim riječima: 'Zaklinjem vas Isusom kojeg Pavao navješćuje'!"
Demone su prozivali, demoni su im se i odazvali, iako ne onako kako su zamišljali: "Ali im zli duh odvrati: 'Isusa poznajem i znam tko je Pavao. A tko ste vi?'" (15,16) Demon je jako dobro znao tko je Pavao. Imao je respekt prema njemu zato što je znao da je ozbiljan vjernik i Kristov sljedbenik. Pavao se s demonima susretao u svakom gradu ili selu, a oni su znali da je "ozbiljan igrač", a ne religiozni pozer. Pitanjem "A tko ste vi?" zapravo je tim ljudima poručio da oni nisu u Pavlovoj duhovnoj ligi. On se nije pokoravao Isusovom imenu koje je izgovoreno iz srca i usta ljudi koji ne poznaju živog Boga.
U nastavku vidimo kako je demon očitao lekciju ovim ljudima. Kroz tijelo opsjednutog čovjeka je nasrnuo na njih, nadvladao ih i iskalio toliku silu da su goli i izranjavani pobjegli iz kuće (16). Bog je iskoristio čak i ovaj događaj kao vrstu znaka, iako su glavni akteri bili religiozni ljudi i demon. U sedamnaestom stihu saznajemo da su za događaj čuli svi stanovnici Efeza, Židovi i Grci, obuzeo ih je strah, a veličalo se ime Gospodina Isusa.
Nema komentara:
Objavi komentar