Gospodin je tri puta u evanđeljima u stvarnim situacijama upotrijebio ribu kao sredstvo kroz koje nam je odaslao vrlo važne duhovne poruke. Zato, kad god u Pismu naiđemo na ribu pripremimo se, sigurno ćemo čuti nešto blagoslovljeno. Jedan od tih slučajeva opisan je u petom poglavlju Lukinog evanđelja.
Nakon što je završio poučavanje, Isus je Petru uputio poziv "da izveze lađu na pučinu i baci mreže!" Naoko, ništa posebno nije bilo u tim riječima, ali moramo vidjeti u kakvim okolnostima su izrečene. Naime, ribari su se neposredno prije vratili iz noćnog ribolova i prema Petrovim riječima "trudili su se cijelu noć, ali ništa nisu uhvatili".
Ovo je bila situacija gdje profesionalni ribar prima savjet od čovjeka koji se sigurno nije razumio u ribolov bolje od njega. Ne zaboravimo, sve se ovo događalo dok nikakva veza između Petra i Isusa još nije postojala. Isto tako, trebamo uzeti u obzir okolnost da su ovi ljudi bili mrtvi umorni, razočarani nikakvim ulovom i zabrinuti za svoje obitelji zato što im je egzistencija ovisila o količini ulova.
Sve, ali baš sve, govorilo je Petru da se ljubazno zahvali Isusu na savjetu i da ga podsjeti da je on ipak profesionalni ribar. Međutim, riječi koje su došle do Petra učinile su da se duboko u njemu nešto pokrene. Petar od Isusovih riječi nije postao odmorniji zato što mu se svakim trenutkom spavalo sve više. Imao je istu lađu i mreže kao i prije i beznadan pogled na vodenu površinu i kolege koje su mu možda govorile "Daj se požuri, svima nam se spava!"
Što se tiče spomenutog sve je ostalo isto, ali u priču je ušla Božja riječ izgovorena kroz Isusova usta. Isus nije Petru citirao riječi proroka iz Starog saveza ili Psalam. Progovorio mu je jednostavno u njegovu životnu situaciju. Vjera nastaje od slušanja Božje riječi i Petar je donio odluku "da će na Njegovu riječ baciti mreže". Nastavak priče znamo, mreže su bile krcate ribom, tako da su se skoro pokidale. Nakon toga Petar se baca Isusu pred noge osvjedočen osobnom grešnošću i kreće za Njim.
Do tog jutra između Isusa i Petra nije postojala nikakva veza, ali ribe su bile Božje sredstvo za stvaranje odnosa Učitelja i učenika. Zbog toga što je poslušao, Petar je postao jedan od najistaknutijih učenika i apostol koji je odigrao bitnu rolu u Božjim naumima. Mogao je otići spavati, mogao je pronaći desetak razloga zašto da ne posluša, ali ipak je otplovio. Nakon toga više ništa nije bilo isto.
Što je s nama danas? Provodimo li život u noćnom ribolovu iz kojeg se uvijek vraćamo praznih mreža? Možda već jesmo do Kristovog Tijela, ali kao da uvijek tražimo sastojak koji nedostaje. Nekome je to možda zdravlje, nekome potreba za imanjem Kristove misli, nekome mutno razumijevanje hoda u Božjoj sili, nekome htijenje da uđe u puninu Božjeg poziva i svrhu ... imenujmo bilo što iz okvira Božje volje.
Iz Petrovog slučaja trebamo shvatiti da nije problem u ribama ili što god one simboliziraju. One uvijek plivaju ispod vodene površine. Ono što čini razliku jest na čiju riječ bacamo svoju mrežu. Lovimo li ljudskim načinom razmišljanja, logikom, osloncem na intelektualizam ili možda crkvenim učenjima koja su u podosta slučajeva polovična, ili čak u suprotnosti s originalnim učenjem Pisma?
Jedno je sigurno, kad svoju mrežu budemo počeli bacati na poticaj Božje riječi i budemo to činili u kontinuitetu vjere, onda će biti krcata ribom Božjih otkrivenja, mudrosti, silovitosti u Duhu i djelotvornosti primjene Njegovih standarda.
Nakon što je završio poučavanje, Isus je Petru uputio poziv "da izveze lađu na pučinu i baci mreže!" Naoko, ništa posebno nije bilo u tim riječima, ali moramo vidjeti u kakvim okolnostima su izrečene. Naime, ribari su se neposredno prije vratili iz noćnog ribolova i prema Petrovim riječima "trudili su se cijelu noć, ali ništa nisu uhvatili".
Ovo je bila situacija gdje profesionalni ribar prima savjet od čovjeka koji se sigurno nije razumio u ribolov bolje od njega. Ne zaboravimo, sve se ovo događalo dok nikakva veza između Petra i Isusa još nije postojala. Isto tako, trebamo uzeti u obzir okolnost da su ovi ljudi bili mrtvi umorni, razočarani nikakvim ulovom i zabrinuti za svoje obitelji zato što im je egzistencija ovisila o količini ulova.
Sve, ali baš sve, govorilo je Petru da se ljubazno zahvali Isusu na savjetu i da ga podsjeti da je on ipak profesionalni ribar. Međutim, riječi koje su došle do Petra učinile su da se duboko u njemu nešto pokrene. Petar od Isusovih riječi nije postao odmorniji zato što mu se svakim trenutkom spavalo sve više. Imao je istu lađu i mreže kao i prije i beznadan pogled na vodenu površinu i kolege koje su mu možda govorile "Daj se požuri, svima nam se spava!"
Što se tiče spomenutog sve je ostalo isto, ali u priču je ušla Božja riječ izgovorena kroz Isusova usta. Isus nije Petru citirao riječi proroka iz Starog saveza ili Psalam. Progovorio mu je jednostavno u njegovu životnu situaciju. Vjera nastaje od slušanja Božje riječi i Petar je donio odluku "da će na Njegovu riječ baciti mreže". Nastavak priče znamo, mreže su bile krcate ribom, tako da su se skoro pokidale. Nakon toga Petar se baca Isusu pred noge osvjedočen osobnom grešnošću i kreće za Njim.
Do tog jutra između Isusa i Petra nije postojala nikakva veza, ali ribe su bile Božje sredstvo za stvaranje odnosa Učitelja i učenika. Zbog toga što je poslušao, Petar je postao jedan od najistaknutijih učenika i apostol koji je odigrao bitnu rolu u Božjim naumima. Mogao je otići spavati, mogao je pronaći desetak razloga zašto da ne posluša, ali ipak je otplovio. Nakon toga više ništa nije bilo isto.
Što je s nama danas? Provodimo li život u noćnom ribolovu iz kojeg se uvijek vraćamo praznih mreža? Možda već jesmo do Kristovog Tijela, ali kao da uvijek tražimo sastojak koji nedostaje. Nekome je to možda zdravlje, nekome potreba za imanjem Kristove misli, nekome mutno razumijevanje hoda u Božjoj sili, nekome htijenje da uđe u puninu Božjeg poziva i svrhu ... imenujmo bilo što iz okvira Božje volje.
Iz Petrovog slučaja trebamo shvatiti da nije problem u ribama ili što god one simboliziraju. One uvijek plivaju ispod vodene površine. Ono što čini razliku jest na čiju riječ bacamo svoju mrežu. Lovimo li ljudskim načinom razmišljanja, logikom, osloncem na intelektualizam ili možda crkvenim učenjima koja su u podosta slučajeva polovična, ili čak u suprotnosti s originalnim učenjem Pisma?
Jedno je sigurno, kad svoju mrežu budemo počeli bacati na poticaj Božje riječi i budemo to činili u kontinuitetu vjere, onda će biti krcata ribom Božjih otkrivenja, mudrosti, silovitosti u Duhu i djelotvornosti primjene Njegovih standarda.
Nema komentara:
Objavi komentar