Uska vrata i tijesan put

"Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast;

i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u

život i malo ih je koji ga nalaze." (Matej 7:13,14)  

Vrata i put dva su ključna elementa spasenja u Kristu. Gospodin Isus oboje je poistovjetio sa sobom. U Ivanu 10:9 kaže ovako: "Ja sam vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se ..." U duhovnoj ponudi ovog svijeta reklamiraju se mnoga vrata. Iznad njih svijetle primamljive poruke, obećanja, jamstva itd. Isusova vrata nisu atraktivna. Iznad njih samo stoji jednostavan natpis "Ja sam!" Samo je pitanje vjere našeg srca hoćemo li pokucati na njih i ući ili odmahnuti rukom i pokucati na ona susjedna.

Kucanje i ulazak za mnoge ljude nisu usporedan proces. Nakon kucanja (zazivanje Boga i pokazano zanimanje za Njegov standard) slijedi upoznavanje s uvjetima ulaska. To su obraćenje od grijeha, vjera u Kristovo djelo na križu i uskrsnuće, vjera i zazivanje Isusovog imena, novo rođenje i vodeno krštenje). Ni jedan od ovih Božjih uvjeta ne trpi konkurenciju. 

Ne možemo se obratiti od grijeha i istovremeno ostati u njegovoj vlasti. Ne možemo vjerovati u Kristovo djelo na križu i istovremeno tražiti neki drugi oblik iskupljenja. Ne možemo vjerovati u Kristovo uskrsnuće od mrtvih i istovremeno to relativizirati. Ne možemo istovremeno zazivati Isusovo i imena božanstava drugih religija ili biblijskih likova, koliko god pobožni i sveti bili. Ne možemo kao stari ljudi ući u Božje kraljevstvo ili se pretvarati da smo novi, iako smo iznutra još uvijek stari. Ne možemo krenuti u uskrsli život prije nego li smo kroz krštenje sahranjeni u vodenom grobu.

Većini ljudi kucanje je prvo i posljednje što učine kod Božjih vrata. Razočaraju se kad saznaju da ne mogu sjediti na dvije stolice. Njihovom životnom stilu ne odgovara da budu samo u Kristovoj duhovnoj vlasti, zato što su u sotoninoj vlasti ponuđeni grešni užici kojih se ne žele odreći. 

Jedino sa čime se slažu s Kristom u trenutku suočenja jest to da je to jako usko, radikalno, zahtjevno, isključivo i u konačnici za njih neprihvatljivo. Zato je Isus proročki nagovjestio da će većina ljudi odbiti ulazak na uska vrata i hodanje po tijesnom putu. Također, Isus kaže "da je On put". (Ivan 14:6) Grčka riječ hodos koja je prevedena kao put znači staza, cesta, način odlučivanja, razmišljanja ili osjećanja, uputa.

Ove riječi nisu upućene grešnicima iz svijeta zato što oni nisu ni prošli kroz vrata, a kamoli da su se počeli kretati putem spasenja. Spomenuto se odnosi na one koji su prošli kroz vrata. Ulazak je bio uzak, a isto takvo je i kretanje na putu spasenja. Prolazi su tijesni. U Božjem kraljevstvu se ne može "razmišljati široko i opće prihvaćeno". Prihvatljivo je isključivo Kristova misao, a ona uvijek ide protiv svjetovnog sklopa. Ne može se odlučivati onako kako okolnosti diktiraju ili svijet želi, zato što Božja riječ uči da se moramo odlučivati za ono što je ugodno Bogu, koliko god nas to koštalo. Ne može se tražiti oslonac u bilo čemu ili komu zato što je oslonac živi Bog i Njegova riječ.

Što se dogodi kad oni koji se zovu kršćani ne shvate ozbiljno ono što Bog govori? Događa se ono što se u Pismu naziva iskrivljeno, drugo Evanđelje, drugi Isus, lažni učitelji, proroci, apostoli, anđeli svjetla, vanjski oblik pobožnosti i u konačnici otpad od Boga. Uzrok svemu spomenutom je odbijanje tijesnog (čitaj: utemeljenog na Božjoj riječi) načina razmišljanja, odlučivanja i djelovanja. 

Usko i tijesno jesu dva duhovna elementa koji moraju sačinjavati našu vjeru. Ona mora biti utemeljena isključivo na Božjoj riječi i koristiti pogonsko gorivo Božjeg kraljevstva, a to je sila Svetog Duha. Oni koji tako žive pobjednički će doći na kraj puta, ugrabiti vijenac i ući u vječnu slavu.