Ljudska religija funkcionira poput kotača. Nakon maskenbala na red dolazi tzv. korizma, period do uskršnjeg blagdana. U tim danima čuju se ovakve izjave: "Odrekao sam se cigareta, kave, kolača, slatkiša, alkohola ..." i slične besmislice koje samo pokazuju visok stupanj zavedenosti nacije. Mali postotak je upoznat da njihovo odricanje ima kao nekakve veze s Isusovom pustinjskom kušnjom, ali nemaju otkrivenje pravog smisla. Prije spomenuta većina sve to sagledava u humanističko - religioznom kontekstu koji je protivan Božjoj volji.
Isusova kušnja nema izravne veze s hranom. Znamo iz biblijskog izvještaja da je Sveti Duh odveo Isusa u pustinju kako bi ga kušao sotona. Budući da nije jeo četrdeset dana prva kušnja bila je vezana uz pokušaj da uporabom božanskog autoriteta sebi priskrbi hranu. Nakon toga uslijedili su sotonini pokušaji da Isusa navede na iskušavanje Boga i zadobivanje vlasti nad svijetom u zamjenu za štovanje Eona ovog svijeta.
Prava bit pustinjske kušnje jest u tome da je Isus imao čvrstu i nepokolebljivu vjeru u pisanu Božju riječ. Nakon što je uporabom mača Duha porazio sotonu, Isus je iz pustinje izašao sa silom Duha. Oni koji robuju ljudskoj tradiciji ne znaju što uči Pismo. U korizmeni period ulaze i prolaze u neznanju, a u neznanju i izlaze iz njega. I tako se kotač vrti do sljedećeg religioznog festivala. Ukoliko želimo ugoditi Bogu moramo početi slijediti Krista. To znači nasljedovanje Njegove vjere u pisanu Božju riječ. Ona nam mora postati životni standard.
Nema komentara:
Objavi komentar