Prvo poglavlje druge Petrove poslanice daje nam važnu duhovnu lekciju. Na početku apostol konstatira da nas je Njegova božanska sila posredstvom prave spoznaje opskrbila svime što je potrebno za život i pobožnost. Ono što nam je milošću ponuđeno u Kristu trebalo bi nas usmjeriti prema tome da umaknemo pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu. To je negativna strana ove izjave, a pozitivna je da nas Božja sila želi oblikovati u dionike božanske naravi. Ovo drugo ne možemo ostvariti bez prvog. Moramo se odvojiti od bezbožne požude ovog svijeta, kako bi se Kristov karakter oblikovao u nama.
Nadalje, apostol nam daje smjernice za ostvarenje tog cilja. On nabraja osam vrijednosti koje Kristov sljedbenik mora imati i napredovati u njima iz dana u dan. To su: vjera, poštenje, znanje, uzdržljivost, postojanost, pobožnost, bratska ljubav i opća ljubav. Nedostatak neke od ovih vrijednosti dokaz je duhovne sljepoće, kratkovidnosti i zaborava da smo od očišćeni od grijeha.
Ovo posljednje mi je posebno upalo u oči. Možemo li zaboraviti što smo i kakvi smo bili prije nego li nas je Božja milost izbavila iz kraljevstva tame? Možemo li zaboraviti cijenu koja je na križu morala biti plaćena za naše grijehe? Možemo li zaboraviti da je Isus morao sići u tamne dubine Podzemlja kako bi iskusio krajnju posljedicu odvojenosti od Boga? Ovdje nije riječ o umnom zaboravu. Svatko tko je ušao u Krista zna umom ove činjenice, čak i mnogi grešnici. Opasnost leži u duhovnom zaboravu, gubitku duhovne svjesnosti spasenja. Možda mislimo da ne postoji takva opasnost, ali apostol je smatra realnom prijetnjom i zato upozorava na nju.
Pogledajmo sada njegov zaključak: "Zato ću vas uvijek podsjećati na ovo, premda sve i sami znate i premda ste učvršćeni u istini. Smatram svojom dužnošću, dok sam god u ovom šatoru, da vas opomenama držim u budnosti ..." Koliko puta nam možda dosadi slušati "jedno te isto" o vjeri, pobožnosti i drugim vrijednostima. Mislimo: "Sve to znam i čuo sam tisuću puta, zar moram još jednom?" Takav način razmišljanja trebamo mijenjati zato što nije ispravan.
Podsjećanje i ponavljanje stvari, makar bile i osnovne, nužno je potrebno za zdrav duhovni život i ostvarenje ciljeva u Kristu. Nikad nismo dovoljno čuli o bilo čemu, a da ne bismo trebali još jednom. Naš uvid u duhovne stvari nikad nije toliko dubok, da ne bi mogao i trebao biti još dublji. Naše djelovanje uvijek može biti bolje i plodnije na Božju slavu. Utrka traje do cilja!
Podsjećanje i ponavljanje stvari, makar bile i osnovne, nužno je potrebno za zdrav duhovni život i ostvarenje ciljeva u Kristu. Nikad nismo dovoljno čuli o bilo čemu, a da ne bismo trebali još jednom. Naš uvid u duhovne stvari nikad nije toliko dubok, da ne bi mogao i trebao biti još dublji. Naše djelovanje uvijek može biti bolje i plodnije na Božju slavu. Utrka traje do cilja!
Petar je podsjećanje i ponavljanje smatrao toliko važnim za vjernike, da je čak i ovo unaprijed nagovijestio: "Ali ću se pobrinuti da se i poslije moje smrti u svakoj prilici možete sjećati ovoga."
Nema komentara:
Objavi komentar