Muslimani i kršćani štuju istog Boga? (2)

Vidim prema evidenciji da je ova tema pobudila zanimanje čitatelja bloga, posebno katolika. Nedvosmislena izjava pape Benedikta XVI otvara mnoga pitanja. To bi značilo da između Boga koji se u osobama Oca, Sina i Svetog Duha objavio u Bibliji i boga Alaha koji se objavio u Kuranu nema nikakve razlike.

Prorok Muhamed rođen je 570 g. poslije Krista u plemenu Quarish u Meki. Godine 610. Muhamedu se ukazao anđeo Jibrib (nesumnjivo je to bio demonski duh), te mu predstavio boga imenom Alah. Nakon tog susreta Muhamed je u četrdestetoj godini počeo propovijedati vjeru u Alaha, koji je u to vrijeme bio samo jedan od mnogih pustinjsko - šakalskih bogova (demona) kojima su se ljudi klanjali. Muhamed je poistovjećivao Alaha kao boga Židova i kršćana. Otkrivenja koja je Muhamed zapisivao tijekom anđeoskih posjeta mogu se pronaći u Kuranu. Islam ničim ne podsjeća na judeo - kršćansko otkrivenje Gospodina Boga.

Drugi vatikanski sabor (1962-1965g): "U dogmatskoj konstituciji Lumen gentium (br.16) koncil muslimane, na temelju njihove Abrahamove vjere u jedinog Boga, ubraja u Božji narod."

Nakon ovakvih bizarnih i ničim utemeljenih teza postavlja se pitanje koji je gornji prag zablude katoličke crkve u vezi spasenja i standarda koje je Bog propisao za pripadanje Njegovom narodu. Muslimani nemaju nikakve veze s Abrahamovom vjerom. Govorim o Abrahamu koji je opisan u Bibliji. Postoji i kuranska verzija Abrahama, dakako lažna. Prema Kuranu, Abraham je imao osam sinova koje je odgojio u Meki (?) a ne Hebronu kako uči Biblija. Druga laž Kurana u vezi Abrahama vezana je za prijenos blagoslova. Biblija kaže da je Abrahamovov duhovni potomak bio Izak. Kasnije je iz te loze nastao Židovski narod, a iz Judinog plemena rođen je po tijelu Spasitelj svijeta, Gospodin Isus Krist. Prema Kuranu Abraham je blagoslovio Jišmaela, što je notorna laž.

Kako muslimani mogu pripadati narodu Boga koji se objavio u Bibliji, kad njihova sveta knjiga Kuran tvrdi da Isus Krist nije spasitelj svijeta? Također, Kuran tvrdi da Isus nije umro na križu za naše grijehe: "A nisu ga ni ubili, ni raspeli, već im se to pričinilo. Oni koji su se u njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao sebi." (Sura 4,157-158). Slijedom toga, islam ne priznaje otkupljujuću snagu Kristove krvi. Temeljni standard koji Bog postavlja u Novom savezu kao preduvjet ulaska u Krista jest priznanje Njegovog uskrsnuća, Gospodstva (ljudi iz svjetskih religija moraju Isusa priznati Bogom, a ne jednim od bogova), obraćenje od zla i novo rođenje. 

Ljudi koji slijede učenje Kurana ne mogu ispuniti ni jedan od tih uvjeta. Unatoč postojanja evidentnih činjenica o islamu u deklaraciji Nostra aetate piše: "... oni (muslimani) Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka ..." Ključno je pitanje ovo; traži li Biblija da Isusa priznamo Bogom i podvrgnemo se Njegovoj upravljačkoj vlasti, ili je dovoljno da ga smatramo prorokom, jednim od tisuću koji je hodao zemljom?

Nepoznavanje elementarnih činjenica o islamu plodno je tlo za razvijanje zablude kako je to "miroljubiva religija" koju kroz povijest zloupotrebljavaju ekstremisti. Istina je drugačija! Ekstremizam je sredstvo ostvarenja ciljeva islama. Prema Kuranu, svijet je podijeljen u dva doma: Dom islama i Dom rata. Dom rata uključuje sve zemlje i narode koji se još nisu priključili islamu. Pet stupova islama (ima ih šest) moraju se uspostaviti u svim tim zemljama, a to će se postići pomoću đihada - svetog rata. Ondje gdje je đihad politički neizvediv, islam mora napredovati drugim metodama. U povoljnim okolnostima đihad mora biti primarna metoda, jer je cilj aneksija cijelog svijeta u Dom islama.

Ovo su pet stupova islama koji se ostvaruju đihadom:

- Ispovijed vjere: nema boga osim Alaha, a Muhamed je njegov prorok.

 - Molitva: pet puta dnevno u smjeru Meke i stijene Kabba

- Davanje milostinje

- Post, osobito za vrijeme mjeseca ramazana

- Hadž, hodočašće u Meku koje se mora obaviti barem jednom u životu

Islam, kao i bilo koja druga religija, mora biti prosuđivan ne samo kroz zapise svoje objave (koji su više nego kompromitirajući), nego i kroz prepoznatljiva djelovanja tijekom povijesti. Islam je od svog osnutka bio religija koja je postupno svoje ciljeve počela ostvarivati agresijom na druge zemlje, ubijanjem, mučenjem, sakaćenjem, društvenim tlačenjem nevjernika i ostalim oblicima zlostavljanja. Ove metode provođene su u zemljama gdje je islam bio dominantna religija. 

Malo je poznato da su turski muslimani izvršili jedan od najvećih genocida u povijesti nad Armencima. Imamo primjer iz bliže povijesti na ovim prostorima. Početkom rata u Bosni i Hercegovini stotine tisuće muslimana našlo je utočište u Hrvatskoj, što je svakako bilo humano i pozitivno. Istovremeno, u srednjoj Bosni islamski militanti "čistili su teren", u prijevodu, ubijali i protjerali katolike i pravoslavce gdje god su bili vojno nadmoćniji. Paradoks je tim veći što su obitelji nekih od muslimanskih vojnika za to vrijeme bile smještene u Hrvatskoj. Neću ulaziti u političke konotacije tog rata, ali to su povijesne činjenice. Dakako, za svaku osudu su i zločini izvršeni prema muslimanskom stanovništvu.

Tamo gdje je islam u manjini prilagođava se okolnostima, prikazuje miroljubivim i snošljivim, čekajući povoljan trenutak za preokret. Zato u Kuranu postoje naoko miroljubive upute koje Alah daje svojim sljedbenicma kad su u manjini ili slabiji. Pravo lice islama otkriva se u mnogobrojnim eksplicitnim stihovima iz Kurana koji potvrđuju da bog Allah potiče svoje sljedbenike na rat protiv nevjernika, tj. svih onih koji ne priznaju njegovu vlast.

Kuran 9.1-6 (113) "Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte!"

Kuran 9:19-22 "U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovom putu, zalažući imetke svoje i živote svoje, oni će postići što žele. Gospodar njihov im šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u đennetske bašče uvesti u kojima će neprekidno uživati!"

Kuran 9:29-31 (113) "Borite se protiv onih kojima je dana knjiga (misli se na kršćane i Židove) koji ne vjeruju ni u Allaha, ni u ovaj svijet ... ubio ih Allah! Kuda se odmeću?"

Kuran 9:38-41 (113) "O vjernici, zašto ste neki oklijevali kad vam je bilo rečeno? Krenite u borbu na Allahovom putu ... krečite u boj ... borite se na Allahovom putu zalažući imetke svoje i živote svoje."