Blaženik

Danas će se u Vatikanu održati beatifikacija pokojnog pape. Na kraju molitvenog bdijenja u rimskom Circusu Maximusu video linkom će se uključiti i sadašnji papa Benedikt XVI koji će blagosloviti prisutne i uputiti molitvu Djevici Mariji. Proglašenje nekoga blaženim jest korak prema proglašenju svetim. Riječ je prevedenica latinske riječi beatus - blažen. Da bi netko postao blažen nakon njegove smrti detaljno se proučava njegov život, ispituju se svjedoci i proučavaju spisi o toj osobi, kako bi se utvrdilo je li ta osoba uzorno i sveto živjela. Prvi korak u proglašenju blaženikom jest proglašenje osobe slugom ili službenicom Božjom.

Neovisno o tome što tko teološki misli o liku i djelu pokojnog pape, osobno mi je odvratno i morbidno da se lijes s nečijim posmrtnim ostacima nakon nekoliko godina vadi iz groba i javno izlaže kako bi se ljudi molili okolo, bez obzira na svrhu i motivaciju same molitve. Na snimci sam vidio da mnogi čak i ljube izloženi lijes.

Cijelu paradu koja se trenutno odvija treba sagledati i kroz prizmu Božje riječi. Uzmimo za primjer dva istaknuta apostola kroz koje je Sveti Duh donio većinu poslanica. Pavao se na početku poslanice Rimljanima ovako predstavio: "Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola ..." (1:1) Pogledajmo kako se Petar predstavio na početku svoje druge poslanice: "Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista ..." (1:1) Za Pavla i Petra se već za vrijeme njihovog života znalo da su Božji sluge. Nije se čekalo da umru kako bi se pristupilo beatifikaciji. Zapravo, za svakog živućeg vjernika bi to trebao biti standard. Svaki kršćanin jest sluga ili službenica Božja.

Proučavanje nečije svetosti kao preduvjet za proglašenje blaženikom također nije biblijska praksa. Pogledajmo opet apostolske poslanice. Tako se naprimjer Pavao obraća vjernicima u Filipu ovim riječima: "Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svim svetima koji su u Filipima ..." (1:1) Apostol je vjernike u Filipima već smatrao svetima za vrijeme njihovog života. To je upravo ono što i Novi zavjet naučava. Svaki čovjek koji je rođen od Duha i vode, koji se obratio od grijeha i ušao u Krista u Božjim očima jest svet. Ne zbog svoje zasluge, nego zbog milosti koju nam je iskazao u svojem Sinu. Na mnogim mjestima u poslanicama vjernici se nazivaju svetima.

U Pavlovim riječima vidimo spoj statusa svetosti (posvećeni u Kristu) i poziva na svetost (pozvani da budu sveti): "... crkvi Božjoj u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti ..." (1. Korinćanima 1:2) Čemu onda služi ova parada u Vatikanu? Ako je pokojni papa bio Božji sluga za vrijeme života, a shodno tome i općenito sveto živio, to je onda već za vrijeme njegovog života bilo poznato vidljivom i duhovnom svijetu. Ovako svetost ispada kao neka luksuzna kategorija, a zapravo je od Božje strane propisani standard, nešto što se podrazumijeva da je prisutno u životu Božjeg čovjeka ili žene.

Osobno smatram da pokojni papa nije bio Božji sluga. Pri tom naravno mislim na Boga koji se objavio u Bibliji i mislim na tip služenja koji je u njoj propisan. Prema njegovim i riječima njegovih potčinjenih svim je srcem, dušom i tijelom pripadao i služio Djevici Mariji, klečao pred njezinim kipovima i slikama, iskazivao joj pobožnost, a to znači da mu je bila bog, poticao druge da to čine, iskrivljavao Božju riječ učenjem i praksom, zataškavao zločine svećenika prema nevinoj djeci ... popis je podugačak. Zar i njegov nasljednik putem video linka nije Djevici Mariji uputio molitvu i općenito hoda već davno utabanim stazama?

(objavljeno 01.05.2011.)