Prorok Ezekiel dobio je priliku iz prve ruke uvjeriti se koliko vanjština može biti varljiva. Debeli zidovi Svetišta u Jeruzalemu bili su impozantni, ali skrivali su tajne. Iza njih se odvijalo idolopoklonstvo i vladao je duh pobune i ignoriranja Božjih svetih vrijednosti.
Običnom puku sa strane to naravno nije bilo uočljivo. Prividno, sve je izgledalo primjereno i Bogu ugodno. Svećenici su vršili svoje dužnosti, a program se odvijao kao na traci. Međutim, Božje oko vidi kroz zidove i ništa mu nije skriveno, ni jedna mračna tajna ili sklonost ljudskih srca. Bog je svojeg proroka u viđenju prošetao Svetištem u Jeruzalemu. Pokazao mu je ljubomoru, oslikane idole, oplakivanje poganskog boga Tamuza i štovanje sunca. Otkrio mu je i kompromitirane starješine koji su kadili pred idolima, nesvjesni Božje prisutnosti.
Prorokova šetnja nije bila izvedena zbog Boga. On nije vidio ništa što već otprije nije znao. Prorok je bio taj koji se morao uvjeriti u duboku, korijensku pokvarenost onih koji su trebali vršiti Božju službu. S druge strane, Bog je slikovito poručio da Njemu takvo služenje nije prihvatljivo i zato je najavio oštru i nemilosrdnu kaznu.
Puno toga što se danas događa, a može se svesti pod zajednički nazivnik 'Bogu neprihvatljivo i mrsko' istovjetno je onom što je prorok vidio. Za razliku od ondašnjeg vremena, danas je medijski sve eksponirano i dostupno većem broju ljudi. U Svetištu su starješine u tajnosti kadili pred oslikanim idolima, a danas otvoreno ulaze u ekumenski savez (a neki su već dugo u njemu) s onima koji ih otvoreno štuju.
Prorok je vidio sramotno štovanje sunca, a stoljećima se svetkuje blagdan proizašao iz slavljenja rođenja tog istog božanstva. Po kojem biblijskom kriteriju je ono što su oni činili idolatrija, a ono što mi činimo nije? Zar samo zato što smo sve prikrili prihvatljivom kršćanskom terminologijom?
Božja volja je da kroz proučavanje Njegove riječi i vodstvo Svetog Duha budemo u stanju prosuditi i procijeniti što se odvija oko nas, ili u čemu možda i sami sudjelujemo. Poslovica kaže "Da nije zlato sve što sja!" a to je prigodan izraz i za duhovno područje.
Nema komentara:
Objavi komentar