Pavao nas upozorava na jednu od karakteristika posljednjih vremena, a to je čuvanje vanjskog oblika pobožnosti (2. Timoteju 3:1-5) Tu situaciju mogli bismo usporediti s pogledom na građevinu koja ima dekorativnu fasadu. Ono što oči vide je vrlo atraktivno, boja je sjajna, a arhitektura i stil raskošni. Kad bismo samo na osnovi tog izvanjskog dojma prosuđivali, građevina bi od prve dobila visoku ocjenu.
Međutim, fasada, arhitektura i stil nisu dovoljni za dubinsku procjenu. Sve navedeno nam ne otkriva stanje zidova i općenito unutrašnjost građevine. Za otkrivanje toga potrebno je dubinsko skeniranje. Upravo je to ono što se događa i u području duhovnosti i vjere. Vanjština je često varljiva. Ona nam može pružiti krivu projekciju i zavarati nas do te mjere da ne budemo u stanju razlučiti dobro od zla.
Pogledajmo primjer iz Mosijeve službe koji će nam otkriti koliko vanjština može biti varljiva. Na brdu Sinaj odigravao se za Izraelce izuzetno važan susret Mojsija i Boga. Na kraju razgovora Bog mu je predao dvije ploče svjedočanstva, ispisane Njegovim prstom (Izlazak 31:18) S druge strane, u podnožju Sinaja počela se odigravati pobuna protiv Boga. Nevjeran i nesrtpljiv narod posumnjao je da će se Mojsije ikad vratiti i pali su u idolopoklonstvo.
Rastopili su zlatni nakit i načinili zlatno tele, proglasivši ga svojim bogom, koji ih je izveo iz egipatske zemlje (32:4) Aron je postupio kompromiserski i pred narodom je objavio "da će se sutra prirediti svečnost Jahvi u čast". (5) Pokušajmo na trenutak zamisliti taj prizor. Tisuće ljudi je plesalo i slavilo, proklamirajući Božje ime. Neupućeni promatrač koji bi to promatrao sa strane sigurno bi rekao: "Vidiš kako su to pobožni i vjerni ljudi, kako oni od srca slave Boga!" Njegova procjena bila bi temeljena na vanjskom dojmu. Ono što bi vidio i čuo zvučalo bi sjajno.
Međutim, temelj ove proslave bilo je odricanje od Božje sile koja ih je izvela iz egipatskog ropstva. Doslovno, svojim riječima, ti ljudi su rekli da je zlatno tele njihov bog koji ih je izveo iz egipatske zemlje (32:4) Duh egipta nadahnuo je njihovo djelovanje, a to je ono što se događa i danas. Egipat je slika svijeta. Zato kad oni koji se predstavljaju kao Kristovo Tijelo oponašaju putove ovog svijeta ili idu ruku pod ruku s tim duhom, onda čine isto što su činili ljudi u podnožju Sinaja.
Da, i mi danas vidimo ono što se popularno zove slavljenje, profesionalne svirače, glamur, mnoštvo, pjesmu, infrastrukturu, dekoraciju ... ali pravo je pitanje ovo: "Vidimo li duh koji stoji iza mase od tih stvari?" Prepoznajemo li egipatski sindrom u današnjem zlatnom teletu koje je saliveno u formi ekumenizma, saveza s državom, prihvaćanjem new age filozofiije upakirane u kršćanstvo i općenito odricanje od izvornog Kristovog učenja?
Nemojmo zaboraviti, Krist je naš pomiritelj sa svetim Bogom, On je žrtva za naše grijehe, On je naše spasenje od Božje srdžbe, On je naš izbavitelj iz duhovnog Egipta. Bog nije imao ni trunke tolerancije na zlo koje se odigravalo u podnožju Sinaja. Mojsiju je rekao da će ih istog trenutka istrijebiti, ali se smilovao na Mojsijev zagovor. Božje mišljenje nije se promijenilo. Sve ono što je od ovog svijeta, a pokušava se Njemu prinijeti u čast, unaprijed je proglašeno prokletim i bit će uništeno.
Nema komentara:
Objavi komentar