subota, 13. rujna 2014.

Sitnice koje to nisu (5)

U drugom poglavlju Poslanice Galaćanima čitamo o zanimljivom susretu apostola Petra i Pavla. U ovom izvještaju iz Antiohije nije opisano propovijedanje Evanđelja, liječenje bolesnika ili izgon zlih duhova, nego kako treba funkcionirati međusobni saobraćaj duhovnih ljudi u Kristu, onih koji držanje istine ne pretpostavljaju ničem ili nikom drugom.

Pozitivnu ulogu u ovom izvještaju imao je Pavao, a negativnu Petar. Problem je nastao kad se Petar prestao ponašati normalno prema obraćenicima iz poganstva. On je s njima jeo za istim stolom, ali počeo se povlačiti i kloniti od njih kad su im se približili Jakovljevi ljudi. Razlog iznenadne promjene u ponašanju bio je strah od mišljenja i komentara vjernika iz obrezanja.

Mnogi bi rekli "Pa dobro, nije to bilo nešto tako strašno. Nije prestao voljeti te ljude, samo se malo distancirao. Naposljetku, on je i dalje bio ugledni apostol, propovjednik Evanđelja i jedan od stupova Crkve, uz Ivana i Jakova."

Pavao je ipak malo drugačije vidio ovu situaciju. Prepričavajući vjernicima u Galaciji ono što se dogodilo, apostol je naglasio da se Kefi (Petru) suprostavio u lice zato što je zaslužio osudu. Religioznim i mlakim crkvenim kompromiserima na sam spomen riječi osuda narastu bodlje. Istog trena počinju mantrati kako treba pokazati ljubav (njihovu, a ne biblijsku verziju) i ne osuđivati čovjeka, jer je Isus rekao da ne sudimo (nerazumijevanje svrhe i konteksta tih riječi).

Petrov postupak bila je sitnica koja to nije. Iza distanciranja od vjernika iz poganstva i dodvoravanja struji iz obrezanja krilo se kretanje izvan istine Evanđelja. Pavao je to doslovno tako rekao (14). Stvar je nazvao pravim imenom. U slučaju da do naših duhovnih ušiju nije doprlo onako kako bi trebalo, ponovimo još jednom: kretanje izvan istine Evanđelja.

Upravo zato Pavao nije postupio kao današnji slatkorječivi i cmizdravi crkvenjaci, nego je osudio Petra i njegovo skretanje s puta istine Evanđelja. To nije bila ljudska osuda, nezdravo kritiziranje ili moraliziranje, nego božanski nadahnuta riječ izašla iz apostolovih usta. 

Trebamo shvatiti da nije samo Petar bio ugrožen zbog svojeg postupka. Od Pavla saznajemo da su se lančanom reakcijom Petru u pretvaranju pridružili i ostali Židovi, a zaveden je bio i Barnaba. Sve što se dogodilo moglo je imati i izrazito negativan učinak na vjernike iz poganstva. Sve se to dogodilo zbog naoko bezazlenog apostolovog distanciranja od ljudi koje je Krist prihvatio kroz njihovu vjeru, isto kao i one iz obrezanja.

Nema komentara:

Objavi komentar